StaVl Zosimov Premudroslovsky - Na dan. Šaljiva istina

– Zašto tako okrutna? Dođi, Palych, na ciklope, njegova napetost. – predloži hrabro. – Ovaj ne hoda, ne hoda.

– U, budalo, Harya!! Sad, Vaska, – okrenuo se prema mojoj. – Stavite sudoper, inače je pod od bijesa. – okrenuo se i otišao.

Kharya je uzela kliješta s prozora i povukla nokte bez ikakve napetosti, bez ikakvog uvijanja lica. Iznenađeno smo otvorili usta.

– Da, nemojte pregledavati vas momci. uvjeravao nas je. -pour.., noge su mi još uvijek bile smrznute u rudnicima. Ali ova siva smeća ispada odmah. Hahaha!!! – i položio je prljava usta, iz kojih su se vidjeli pocrnjeli komadići bivših zuba.

– Dušo, moje jahtanje! – obratio mi se prijatelj. – pojurila je na njega, ima sve dečke. On je žena cijeli život, ali majka ga nije vidjela na sastancima. Čak ga je rodila u zoni kad je služio svoj termin kod moje bake zbog vreće žita koju su zajedno ukrale, dvije sestre blizanke. Da ujače?

– Da, ovo je smeće, slušaj, kakva šala iz zone reći ću ti … – A Kharya je, ne obraćajući pažnju na muhe, nastavila sjećanja na smiješne priče koje su se odvijale u zatvoru.

– I cijelo je područje moralo stajati dva sata na pedeset pet stupnjeva mraza.

– I što se dogodilo? pitala je nećakinja ujaka.

– … Tako je bilo i ovako: na večernjoj kontroli, jer nije bilo izvođača.

– A tko je to? – upitao sam, nakon odsustva prošao zonu.

– Ovo je zatvorenik koji daje posao drugim zatvorenicima, baca se s vlasnikom zone. – objasnio je moj. Kharya je zapalila cigaretu i puhala prstenje dima.

– … Cijelo je područje okrenuto naglavacke. – nastavila je Kharya. – Nema koze ovoga i svega, a mraz – minus četrdeset i pet. Sjeverno svjetlo i žurilo s neba. Tada sam gnjavio nogama, a zatim otišao trulo odijelo, mučilo me nogama.

– I što, jesi li ovo pronašao? – pitala sam se.

– Ahhh… Da, našli su se.., heh.., pod tušem, u naturi, jebem se. Taj se drhtaj, goli pred stolom za ogledalo na tutnjavi.

– Hahahaha!!! – vikne – Što, u naturi?

– Što, zašto? – pita moj.

– Zašto, što?! Prikvačen na zvučni signal (dupe). Tamo cijela zona još uvijek iskače … – Harya je i dalje popila šalicu, a Ostap je patio. – I još uvijek je bila šala. Da kažem?

– Hajde, hajde, cool! – podržana mina.

– Čudo jedno u WC-u zaslijepljeno. Sakupio je neobrijano govno i izradio gustu kobasicu, jednu na drugu sličnu hrenovima za muškarce, visoku pola metra. I svi su hodali, gledali i ne razumiju tko je imao tako opsežan analni odlomak da nije mogao zaboraviti, pa ga monumentalizirao u kip. Dugo je stajala ondje i zabavljala sve posjetitelje. Ukratko, postoji jedna luđaka i tamo se nema šta raditi. Reci mi bolje, kako si u Sankt Peterburgu ili Moskvi?!

Pregledali smo se i sjekli, nasmijani.

– Što piše!? – Rekao sam, dimenzije tijela: sto dvadeset – pedeset – sto dvadeset. – Kao i svugdje: danas je pan, a sutra više nema.

– Da, i tamo se šale. – Vibrirao sam njezin stroj-vibrator, to jest ja, sipajući još jednu šalicu. – Anegdotu bolje slušaj. Znači da se dabar i trupac guraju protiv struje, a gavran puši gluposti na kuju stabla i gleda u teške muke dabrova. Plivao je, plivao je, vidi, vrana sjedi i žvače. «Daj, – misli, – odmorit ću se» i pita je: – Što, kažu, radiš perje? a ona: – Ja? – vrana se nacerila. – Pušim bambus,.. Uuuuiii!!! … Huuuuu.

Beaver: – Pa što? Khe, hr.. – dabar se odvojio od dima koji mu je dolazio u smjeru.

Vrana: – žurim.., za zabavu sve.., i želim živjeti… Ahhahaha!!!

Beaver: – A kako nešto pušiti?

Vrana: – Da, povucite i zadržite, držite dok ne odletite.. Želite pokušati?

Biber: – I što, hajde?!

A vrana je puhala dabaru stup dima, poput parnog vlaka. Beaver ga je progutao i držao u dubini pluća. Napuhano tijelo glodavaca polako je potonulo na leđa, a on je počeo toneti na dno, puštajući trupce i raširivši noge. Dabar je bio ispunjen osjećajem znatiželje kada su ribe plivale kraj njega, a alge su mu mahale stazom kojom je kretala njegova struja. I kako prije nije primijetio takvu viziju i ljepotu. Prvi put u svom životu pokorio se rijeci i prirodi.

U isto vrijeme, oko zavoja, Behemoth sjedi na obali ove rijeke i briše gaće. Ugleda dabrova iskače i izdiše dim.

Hipopotam: – Jeste li bog? – iznenadio se konj. – trupac je bio tamo, ali sad, poput krpe, iskočite?

Biber: – Eto! Eto!!! Oko zavoja vrana bambus puši!!!!!!

Hipopotam: – Gdje??

Dabar: – Tamo!!!!! – Nošena strujom, rekao je dabar.

Zamka je zaintrigiran i, odustavši od svog pothvata, zaronio je u vodu.

Vrana sjedi, puši bambus i leprša dok sjedi. Iznenada joj se kljun pojavi pred nogom. A vrana na izdaji, upravo tamo, lepršala je krilima, otvorila oči, poput žabe i vrisnula u svim svojim gavranim grlima.

Vrana: – Beaver, izdahnite!!! U prirodi, praska?!!!

Rodila sam crnca Ivanova. Ležeći, to znači da je kamenovan i tužno pregledava liječnika koji je rodio od stopala do prsa. I on zna stvar, vrti se oko nje i vozi okolno osoblje. Omogućuje bolje trljanje tijela novorođenčeta prahom s klorom. I ne postaje bijelo.

– Mdaaaa!! – grebeći Adamovu jabuku, promucao je stariji liječnik. – Ti, mala majko, dječače. I s nedostatkom boje kože.

Mahanje glavom, od ramena do ramena, udesno, lijevo:

– Oh, oh, ah, ah!! – puknula je Madame Ivanova, kamenovala je medicinski morfij. – Doktore, dragi doktore! – Molim se u Kristu, smislite nešto? Ooo… O! Nemojte reći svom mužu?! On je kul bandit. Što i otišao sam na Papuu Novu Gvineju.., Oaya, da napišem tezu, Wow., O tamošnjim lokalnim skupinama., Da!! Oh, dolara, plače! Komad kosilice (1000 dolara), inače ranjiv, ubojica šeste i najviše razine, natapa mi kukuruz i ti, možda ja.

– I ja imam veze s tim? – iznenadio je liječnik.

– Jebi ga, posoli, kako da popiješ!!

– Gospođo, umuknite, trebat ćete vas spasiti, imate pukotine ispod pupka i iznad koljena… Mdaaa.. Smislit ćemo nešto znanstveno. Lena! Helen! – Nazvao je mladog pripravnika, lokalnog medicinskog fakulteta., S imenom Maslačak.

Maslačak Lena, stežući guzu i koketno čavrljajući s njom, naslonio se na doktora.

– Da, Putin Donald Trump. Spreman sam…

– I zašto imaš ime Maslačak?

– I to, hehehe. – prekrila je dlanom dugim nosom crveni mop, koji se isplatio samo na polasku, ali izgledao je kao djevica. – po tipu nađena sam u kupusu i drago mi je.

Liječnik ju je pogledao, još uvijek ne naboranu, vitku figuru i, raširivši oči, duboko udahnuo parfem, uzdignuvši trepavice.

– Jao, krade, ići ćete u hitnu, pitajte gospodina Ivanova. Reći ćete mu kad odgovori da se porođaj odvijao u normalnom normalnom načinu, ali zbog mutacije geni se nisu konvergirali i rodilo se crno dijete. Shvaćaš li?

– Da, gospodine gospodinu Putinu Donaldu Trumpu. – i sestra je ponosno nestala na vratima. Ispada u urgentnom centru i kaže:

– Pozdrav, a tko je gospodin Vasil Ivanov?

Ustaje i glasno odgovara:

– ja!!!!

Pogledala ga je gore i dolje, podižući vrat do krajnjih granica, njegovi masivni mišići, osobito oko ramena i vrata i preplašeni, otvorio je oči, usta i nosnice od straha. Nakon što se povukla i vratila crvenilo liječniku.

– Ja se, bojim se, gospodin Putin, Donald Trump, bojim se. Toliko je velik, jak i glup. – I zaplakao je gorkim suzama. Liječnik je uzeo rub haljine i obrisao joj oči, razmazivši guste, želičaste suze po licu, baš poput dame koja čisti i briše jednogodišnju prašinu s prozora. Kao potvrdu tome ušao je i u četkicu, otjerao muhe i pokušao nastaviti rezati, ali Lenochka, odgurnuvši se, potrčala je u sobu za liječenje i, zatvorivši se iznutra, zaspala na kauču. Da se njeni svinjski hrkati nisu čuli u hodniku, a onda bi lokalni bolesni drugovi razbili bravu vrata, htjeli su se oprati.