StaVl Zosimov Premudroslovsky - Ludi detektiv. Smiješan detektiv

Harutun je objema rukama zgrabio šaku, zgužvao lice i pokušao ga otrgnuti iz nosa, ali dijete je prethodno opustilo prste i naglo ga uklonilo. Incefalopat je zabacio glavu u guzicu i umalo je pao na dupe. Oporavio se i dao šamar Idotu. On, koji je takvo nešto primio više puta, izbjegao je i Harutun je, promašivši, praćen inercijom ruku, pao u cvjetnu postelju.

– Pa, smrdi? – upita Klop i pruži svoju malu ruku kolegi kako bi mogao ustati.

– Mdaa, apchi. – Arutun se uspravio, odbivši Klopove ponude.

– Što je «Mdaa»?

– Nisam se isticao, Apchi, – mucanje i držanje za nos, Harutun je prošao.

– Jeste li provjerili njegove dokumente?

– Da, ovo je posjetitelj, apchi, iz Kazahstana, gdje postoji chuyka.

– Kakav miris?

– Pa, apchi, dolina Chuiskaya, konoplja raste tamo.

– I što je došlo ovdje? – pitala je Idota Klop.

– I što ste došli ovdje? – odgovori Idot.

– Jeste li hrt? Rođen sam ovdje.

– Ne izgleda kao da je došao ovdje? – Pokazao je prstom na Intsefalopata Patzana.

– I u čelo? apchi.– zatresao je nos i zapljusnuo slonove u kavkaskom Harutunu.

– Pitao sam: Što je došlo ovdje?

– Rodaki se preselio. Ni tamo nisam živjela bolesno. – dosadio je tinejdžer.

– I što, ne možeš zaboraviti Anasha? Pret?

– ne razumijem na što misliš? Kažem, sranje i obrisao je guzom dlanom…

– I što ste tako vulgarni? Nisu Kenti, sve je s tobom i rok… Deset sjaja.. Che se ne smiješ?

– Barem apchi. – dodao je Harutun. – Plus – otpor vlastima.

Klinac je pocrvenjeo.

– I što, u Kazahstanu, ne stavljaju za anašu? – Ottila je promijenila ton.

– Pa, u stvari ga sadi – Idot je protrljao nos. – Ali radio sam legalno.

– Što je legalno? Sneezy. – začudio se Harutun.

– Sakupljena konoplja? Ay! – Ottila je opet udario čekićem istim prstom.

– Kako je? Nešto što, apchi, voziš gluposti, kreten. – Arutun je pogodio.

– Gdje ste ga uhvatili? – kuka Klop. – daleko odavde?

– Ne, kroz kuću, u smeće. Apchi, i što je najvažnije, tamo raste ravnomjerno, kao u vrtu.. Sadili ste, apchi, psa?

– Čekaj, Harutun,.. dođi ovamo syudy? – naredi Klop.

Idot je nevoljko prišao.

– Sjedni. Ottila je pokazao na obližnju kantu i preokrenuo je, ali bila je bez dna. Idot je sjela.

– Ispruži ruke prema meni, dlanovima prema dolje… Evo. Sad, Harutun, donesi novine.

– Odakle? Sneezy.

– Pitajte svoju ženu..

– Pisyunya, daj mi novine! Sneezy.

– Tko? Pisyuna?

– Apchi, apchi, apchi … – Harutun je postao crven

Idot se nasmijao.

– čemu se smiješ? – Ottila se okrene prema trijemu. «Izolda, dovedi novine!»

– Uzmi sam! Nije maćeha odrasla! – viknula je Izolda.

– Idi pokupi. – tihim glasom poslao je kaplara Klopa. Harutun je donio novine u pola sata, Ottila je već uspjela poravnati stotinu čavala.

– Koji si kurac otišao na smrt? Dođi ovamo.

Ottila je uzeo novine i raširio je na nakovanj.

– Tri. – naredi kukac

– Četiri. – Idot je zbunjeno odgovorio.

– Što, četiri?

– Pa, tri – četiri – pet…

– zezaš me? pljunite u ruke i tri, tri do rupe. Izbriši sve sranje iz ruke.

– Zašto?

– Želite li to pokazati u laboratoriji okružne policijske uprave?

– Ne.

– Onda tri ovdje i brzo.

Klinac je brzo protrljao kuglu grašak i pružio ga Klopu.

– unutra? Magosh! – začudio se Klop.

– Odmah osjeti, apchi, ruka profesionalca.

Grašak Ottila zamotan u cigaretu ispod papira gore. I zapalite upaljač. Papir je pao grašak i sušio grašak. Ottila se raširio i udarao grašak čekićem. Opušten duhan izvađen iz cigarete i zabijen natrag. Zapečaćeno i dovršeno na kraju. Stavio sam upleteni komad kartona ispod kutije za šibicu na mjesto filtra. I jezikom je navlažio vrh cigarete i zapalio je. Čeljust se srušila i uvlačenje je izravno usisalo u pluća bolnice i sjetio se Afrike. Otvoreni prostori i džungla. Plesam ispod, papuaske mi smrknu iz usta. Olivier iz mozga crnca iz susjednog plemena koji je došao po sol. Prvi seks s konjima i više. Na kraju je, lupajući poput mjehurića, zadržao dah, postupno ispuštajući džinov krilati dim u naletima. Krv mu je bila obogaćena veselim kisikom i osjećao se kao da je letio u nultu gravitaciju. Sve okolo bilo je vedro i zujalo. Ottila je djetinjstvo i sve oko toga počelo je ugoditi. Pas se popeo iz govornice i, opazivši glupi pogled vlasnika, plesao je i mahao repom.

– Ništa se ne sjetiš?! – Nije izustila glasa i predala cigaretu Intsefalopatu. – Harutun, drži se. Kao stručnjak, pronađite razliku između sranja i šala.

– I nikad ga nisam pušio. Sneezy. Ne znam kako.

– Poput cigarete, samo nemojte ispustiti dim. Kažem, ne stavljajte ga potpuno u usta, ostavite prazninu za dovod zraka u pluća i uvucite se, uvucite i ne puštajte. Uvucite ga i osjetite ga u sebi.

Harutun je polako prišao i uzeo jamb. Pušio je, kako je šef naredio. Na trenutak se pretvorio u povrće i bacio poput puretine.

– Dajte djetetu. – Ottila je zaboravila i naredila Harutunu. – Pustite šalu ispred zatvora … – nakon pola sata Ottila je nastavila -Arutun, ale. Što uzimaš?

– Ah? Daj.. – mahnuo je starac i osvijestio se. Ispružio je cigaretu. Idot je uzeo jamicu, naduvao je i pružio je kvartu. Započeo je drugi krug, a ubrzo je Incefalopath završio u peti.

– Pa, što? – pusti Bedbuga. – dim? Što pušiš, dijete?

– Belomor. – Dobila sam paket Idota i uzela svaku cigaretu i sebi. Izdržati. Uzeli su i pušili.

– Pa, recite mi kako ste legalno kosili konoplju? – počeo je bedbug.

– Heh, možete li mi reći na početku kako ste je legalno posadili? – dodao je Harutun.

– Kao, heh. – zakačio je Idot. – na traktoru.

– Što progoniš, salago? – bjesnio je Harutun. – Na traktoru se grebe. Sjedni, kopile! Za život!!!

– Da, sjedni, ti, inače stojiš kao udica. Tamo sjedi na trijemu. – predložio je kapraral beda.

– Ukratko, šala je bila u praksi. – početak Idota.

– A koga ste studirali? upita Klop.

– Da, za vozača traktora-generalista. Pa, poslali su u planove, konoplju da očisti od užadi. Šiva se cerada za vaš UAZ od konoplinih užadi.

– Evo kako? – iznenađeno je Ottila. – i što?

– Pa, stavili su me na stroj za skupljanje kanabisa.

– I što je ovo? upita Klop.

– Da. – potvrdio je Incefalopat.

– A odakle ti znaš? – začudio se Klop.

«U mladosti sam, Apchi», započeo je Harutun, ali Idot je nastavio:

– … bio je ovisnik o drogama.

– Umukni, štene! – Harutun je bio uzbuđen. – sviraš, apchi, dugo sjediš.

– Smiri se, Harutun. – Klop se nasmiješio. – nastavi.

– Pa, u mladosti sam živio i studirao na Kavkazu u Sharagi, a imali smo i predmet – poljoprivredna mehanizacija se zvala. Dakle, prošli smo kroz stroj za skupljanje kanabisa. Ona, upchi, drži se za Bjelorusiju ili MTZ-40. Voot, apchi.

– I što slijedi? – okrenuo se klincu.

– Pa, idem gore … – nastavio je Idot.

– Kako je? upita Klop.

«Da, kao kombajni, apchi, jedan za drugim», objasnio je Intsephalopath. – samo mi imamo odred, i, apchi, imaju ljestve.

– vidim. Dakle, što slijedi?

– Pa, idem. – početak Idota.

– odmah sam se napio. – dodao je Klop.

– Što, apchi, konoplja je more. – prikvači Harutun.

– Ne, šefe, UAZ nas je odveo u traktor s okružnim policajcem i medicinskom sestrom. Baš sa ranetkom se mogao nositi, ali ne više. Liječnik stalno vrši pritisak. Na traktoru nema prozora, vrućina, samo krov i vjetar, i od peći i od zujanja hoda. Već četiri sata smjena toliko diše da pušenje nije potrebno. Uostalom, i sami ste u njemu. Ovdje. A preko polja uz cestu među niklima, u džipu, Kazahstanci uhvate traktor i pojure se, vičući: «Otvori bubanj. Da.», A ako ga ne otvoriš, ubit će. Dakle, poslušni ste. Očistite bubnjeve bubnja od prašine, a prašina je hašimo Galimovy. Za to bacaju dolar u kabinu i odbacuju. Do pet kilograma vuklo je težinu, računajte, pent!? Tri sata glava meča pokriva pet. Ovo je tema.