StaVl Zosimov Premudroslovsky - Ludi detektiv. Smiješan detektiv

– I tako malo, a tri? – upita sin Izya koji je tiho prisluškivao. – pokušati.

– Pa, skočio je u kuću, kreten. Ne vidite da ispitujem?

– Pustite ga da sluša, to je legalno i poučno – prekinula ga je majka koja je i zagrijala uho. – što slijedi, ide?

– Pa, ukratko, idem, zujanje leti i prekrilo me, ali nisam je trljao, samo sam njušio zrak. I gledam, partner vozi ispred, a on će iskočiti iz traktora i otrčati u stranu, a traktor još uvijek ide. Gledam u ogledalo, a u njemu policajac UAZ i liječnik prilaze promjeni promjene. Nisam na licu mjesta. A s UAZ-a je pent istrčao nakon zaleđenog bočnog koša za nadoknadu.

– A zašto je tako vozio, zamjeraš li? – kuka Klop.

– dimljen, moron, prije košenja. Općenito, buka vjetra srušila je kulu siromašnog čovjeka i činilo mu se da kosi muhe po planovima za vaše planove, prema vašem mišljenju – kuririma droge. A onda su se, po vrsti, pente zapalile. Pa, kriv je on.

– Zdravo, ha, ha, ha. – Klop se kikotao, a Harutun lebdio, negdje na Kavkazu … – i što, jesi li uhvaćen?

– Da, za sat vremena. I traktor je odletio u kanal.

– Zabava, apchi, tamo. -Arutun se usisao u njušku.

– Da, zabavno. – podržao je Idot. – Pa, otišao sam?!

– Hehehehehe … – Krevet se polako prestao smijati. – Idi, a sutra u podne doći ćeš. Još ćete ga trljati i tada ćemo vas ponovo uhvatiti, oduzećemo vam i definitivno ćemo vas posaditi.

– za što? – Idot se iznenadio i zaplakao.

– Harutun, uzmi pretplatu da ne odlazi. – Buba je ustala i zakrivila mu leđa.

– Ili se možda složiti? – predložio je Idot, koji je odmah prestao plakati. – Sutra ćete doći sa svinjom, vidjet ćemo. Svi izlaze obje. Umorna sam. Radni dan je završen.

– Hajde, apchi, idiote. – predložio je Harutun i otišao do izlaza.

– Idot. – slijedio je tjelesni dečko.

– … I sa svinjom mi dovedete ovna. Razumiješ? – Arutun se zaustavio i preskočio Idota ispred. Kad je Idot krenuo u vodstvo, Harutun ga je nogom udario u dupe i gurnuo ga u leđa, smijući se naglas…

Ubrzo su otišli i Ottila je otišla u kuću na večeru…

APULAZ 2

Ottila je otvorio sužene oči i neobjašnjivo pregledao kuhinju. Bio je izopćenik i užasno je želio jesti, ali stol je bio prazan.

– Što je to bilo? pomislio je. – Pokriveno je!

Odmrznuo sam suze sa stolca i samo sam htio započeti skupljati hranu na stolu, kad ga je čuvao tihi i blaženi stenjaj koji je dolazio iz spavaćih soba stambenog dijela kolibe.

– Sarah? – zabljesnulo mu je u glavi. – Ali ona …?!

Sarah je bila prva kći Ottila i Isolde, ali imala je urođenu manu, odnosno bila je gluha u oba uha od rođenja, slijepa u oba oka i glupa, drugim riječima slijepo jecala i zato je nije trebala prije predstavljati. Ali sada je došlo vrijeme, pogotovo jer su jauci koji dolaze iz dubine kolibe pripadali njoj. Uzgred, Bog joj je dodijelio lijepu figuru i lijepo lice.

Ali njega je osramotila još jedna vijest koju je prenijela liječnica iz Sankt Peterburga, dan nakon pregleda, kad se Sarah razboljelo i otac je ozbiljno razmišljao o njoj.

– Ona, gospodo, trudna je i to joj postaje bolesno. – brzo je zaključio liječnik.

– A tko je otac? Uostalom, nitko ne dolazi k njoj?! – začudio se Klop. – Osim kućanstava.

– Nepoznato. DNA ispitivanje se može obaviti, ali ova intervencija može ometati razvoj djeteta. Kad se rodite, tada ćete vidjeti: otac je crnac ili Kinez. – odgovori liječnik i brzo ode. Izzy ga je slijedila.

– Doktore, hvala što me niste odustali.

– Prvo, hvala što se nećete prihvatiti…

– O, oprosti, doktore. – a Izya je iz džepa izvadila čekovnu knjižicu i izvadila ček s prethodno navedenim brojem i predala ga liječniku.

– Ali znajte, liječnik ispruži ruku na pregled. – miješanje krvi, ovo je opasna stvar. U osamdeset i devet slučajeva fetus može biti vrlo pogrešan.

– Kako je to?

– Nakaza se može roditi.

– Tko??? – ugrizao se s druge strane Bedbuga i istrčao na sugovornike.

Što je bilo? Ispada da su Izzy i Sarah istovremeno postali odrasli. Ali život je život.

Ottila je to prestao sljedeći dan, jer je i sam sin kanibala. Pa što?

…Odjednom se začulo oštro lupanje vrata baznog ureda i Ottila je zatreptala.

– Opet nije zaključao vrata u potpornju. – Bedug je bio ogorčen.

U toj polovici vojarne zvuci Arutuna koji je prisilno vukao nekoga bili su razriješivi.

– Harutun opet nekoga vuče. – promrmlja Klop sebi i baci pogled na sat. – O, yo-mayo! Već tri noći?!

Harutun se pojavio na vratima kuhinje i uzviknuo:

– U! Uhvatio sam ga! – i bacio u sred staricu, koji je proveo trideset i osam godina u zonama. To je bilo vidljivo iz tetovaža na cijelom tijelu. Tetovaže su mu se zagrijavale poput košulje i tako je samo šetao u gaćama, pa čak i zimi. Stari se smrznuo u iščekivanju otkucaja.

– Što je to? upita Klop.

– Wooh, apchi, ovaj shnir istu je konoplju protrljao u smeće, pa čak potpisao baku Key. – Arutun se naslonio na jamicu laktom.

– Da?! – začudio se Klop. – I što, ona se također trlja?

– Da, čak i kako, ona je bacila takav udarac, – i izvukla iz džepa kuglu biljardnog hash-a.

– Je li to sve hash? – Ispružio je ruku i uzeo loptu. Okrenuo ga je u lice, nanjušio, bacio. – Petnaest godina će se povući. Zaplijeniti. Pa, što kažeš, djede?

– laže. – starac je čučnuo na podu. – nije moja stvar.

– A čiji? Sneezy.

– Tvoj, to je on.. i visi na nama, a Claudia i ja smo se samo jebali u grmlju. Općenito, ovo sranje s konjima.

– Što? – eksplodirao je Intsefalopat. – Zanimljivo je što je konj radio na deponiji smeća, pokosio travu, koja tamo ne raste? Ili opremu? A konoplja je jela, život se spremao, vlasnik – schmuck, pa je odlučio zaboraviti. A onda nestrpljivo.

– Ne, sjetio sam se Prolazio je neki pastir. Podignuo je vrećicu ili je protrljao i otišao. I što? Popularno je, bez sigurnosti, ali nema novca za prelaze. I zato želim zaboraviti. Pa je pastir ušao unutra.

– Jebote, kažeš? – Buba se popela na stolac. – ujutro nije teško provjeriti se u klinici.

«Koga slušaš, šefe, apchi», nacerio se Harutun. – Bilo je ovako: baka Klava je gola, sva namazana vazelinom, jesi, jer nije mogla razmazati leđa? Trčao sam oko smeća, gubeći se na grmlju konoplje.

– trčanje? – nacerio se starac.

– U početku ste joj je pokazali, ali vi ste smrdljivi, a ona je još uvijek žena, iako stara. A u grmlje se nisi zajebao i protrljao si blaženu prašinu koja se nožem zabila s njezina tijela zalijepivši je u kuglu. I bacili ste nož tamo i ujutro ćemo ga pronaći i vaše otiske prstiju na njemu, a na ubodu noža – gash, tj. Drogu.

Starac je tiho ležao i iznenađeno ga pogledao. Uostalom, sve je bilo onako kako je sugerirala inačica Harutuna?!

– I kako još uvijek nije ubola nogu, stara budala. Uostalom, tamo su sva sranja u selima bila iz vremena skladišta sove.

– Vo je rekao! – Bedug je postao ponosan na svoje podređene. – I odakle ste to izračunali, kolega?

– On, vidio sam i sam, htio sam ga skinuti s mobitela, ali baterija je bila mrtva.

– Oprosti. – uzdahne Klop.

– Što točno? Sneezy. upita Klop.

– Šteta što je baterija mrtva. – Bacio sam suze sa stolca i obišao sobu. – Ne moram da mičem mozak.

– Da, sve ove gluposti, šefe. Sranje je izvlačeno na konju, a ako ne, nisam uhvaćen s crvenim rukama i sve je ovdje samo provjeravanje tromjesečnog izvještaja za nagradu. – zaključio je starac i počeo ustajati.

– Sjedni, apchi, kopile! – gurne Harutun starac. – što ćemo učiniti, patrone?