Bonilla Xisco - SAMOS

–Možda si u pravu, brate, ali znaš da se nemaš čega bojati. Znaš da ni Abta ni Aylos ne sumnjaju u tvoje poštenje. Sigurno je nešto drugo u pitanju. Možda te oslobodi.

–Abta da oslobodi nekoga? Glupost! Nikad nisam upoznao nekog tako škrtog poput njega.

Teret je bio spreman za prijevoz od skladišta do broda i ovaj je put Naksos pripremio pribor kako bi nadzirao prijenos i ukrcaj. Zagrlili su se i Naksos je otišao s kolima punim amfora sa žitaricama i štavljenih koža prema pristaništu.

Samos je još jednom provjerio pristigli teret, osim srebra kojeg je Abta već odnio. Potvrdio je da je sve bilo u redu i pričekao da dođe Aylos kako bi ga otpratio kući.

–Jesi li završio s pregledom tereta? – iznenadio ga je upraviteljev glas iza leđa.

–Da, Aylose, završio sam. Jedino nisam mogao provjeriti srebro; ostalo je pregledano zajedno s upraviteljem skladišta.

–Bez brige, Naksos je već pregledao srebro. Moramo se vratiti u kuću prije sumraka.

Pozdravili su se s upraviteljem skladišta i krenuli put Abtine kuće.

–Moram te nešto pitati – uzviknuo je nervozno Samos.

–Možeš me pitati, ali ne znam odgovor.

–Kako znaš što te želim pitati?

–Ne znam što gospodar Abta želi od tebe. Smatram da se ne trebaš brinuti jer bi moja leđa već znala da ti je Abta imao nešto loše za reći. –Upravitelj je učinio pokret imitirajući udarac bičem, kao i uvijek s osmijehom na licu. Samos se sjetio prvih udaraca bičem koje je dobio onaj dan kad su ih kupili. S vremenom se upravitelj pokazao vjernim gospodarevim slugom i strogim braniteljem discipline među robovima. Bio je jedan od trojice upravitelja koji su ih nadzirali. Aylos je bio zadužen za nadziranje lučkih robova koji su obavljali poslove direktno za gospodara. Druga dvojica bila su zadužena za nadzor kućnih robova i nadzor robova na imanjima van Tira. Abta i njegov sin Abten uglavnom su se obraćali isključivo upraviteljima. Otac je nadzirao luku i kuću, dok je sin nadzirao imanja u unutrašnjosti.

Nastavili su hodati ulicama grada te su, prošavši šareni i natrpani glavni trg, ušli u uličicu koja je završavala u dvorištu kuće. Kad je prošao kroz ista vrata kroz koja je ušao kad je prvi put došao tamo, Samosu su navrle u glavu slike iz prošlosti. Sjetio se kad mu je gospodar promijenio ime te zakletve koju su napravili on i sestre taj dan.

–Pričekaj ovdje u vrtu. Gospodar će brzo doći. I ne zaboravi da ne smiješ njuškati okolo; gospodar ima oči svugdje. – Aylos se oprostio od njega i nestao iza jednih od sporednih vrata.

Samos je iskoristio vrijeme za promatranje lijepih stabala naranče u voćnjaku. Proljeće je polako stizalo u taj kutak svijeta te su cvjetovi naranče ispuštali mirise u Abtino dvorište, stvarajući idiličnu atmosferu. Samo je jednom bio u ovom voćnjaku, ali boravak ovdje uzrokovao je navalu sjećanja zatomljenih monotonijom njegove svakodnevice. Almik se sjetio sestara koje su se igrale u špilji pored plaže, smijući se dok su skidale pijesak sa školjki; ribarenja s ocem te dana kad ih je Zamar zarobio i Telma tragično umrla. Tuga i bol zbog tih dana u potpunosti su mu zavladale srcem. Suze samo što mu nisu potekle niz lice kad je iznenada čuo zvuk iza leđa.

–Vidim da si vrlo brzo završio s obradom dobara. –Abta mu se približavao s leđa. Siguran i ležeran ton njegovog glasa bio je u skladu s njegovom bogatom odjećom, dajući mu prinčevsko držanje.

–Tako je, moj gospodaru – Samos je nesigurno odgovorio misleći da je Abta pročitao njegove misli.

–Sigurno se pitaš zašto sam poslao po tebe.– Abta je uživao gledajući tjeskobu na dječakovom licu.

–Što god Vi odlučite, bit će ispravno, gospodine – odgovorio je Samos, koje je Aylos temeljito podučio.

–Kao što već znaš, većina mojih lučkih robova priča grčki jezik. Potrebna mi je osoba od povjerenja koja bi nadgledala sve moje transakcije. Dosad je tu zadaću obavljao moj osobni rob, Grk Polirije. Pratio me na sve moje poslovne sastanke u Tir i na poneko drugo putovanje. – Samos je sumnjičavo slušao. Poznavao je starog Polirija, mršavog i niskog roba, vrlo rezerviranog, koji je često pratio Abtu u posjetima luci i s kojim je tu i tamo razmijenio riječ-. E pa, Polirije je danas umro, a da mi se nije udostojio to najaviti – rekao je Abta prijekornim tonom.

–Žao mi je, gospodine.– Samos se sjetio da danima već nije vidio Polirija tijekom Abtinog obilaska luke.

–Meni još i više jer sam ostao bez knjigovođe. Ti ćeš ga zamijeniti.-Samos nije mogao vjerovati svojim ušima-. Znam da savršeno pričaš i pišeš grčki jezik, da si otkad sam te kupio naučio fenički te da ga se čak usuđuješ i pisati.– Dječak se zacrvenio saznavši da je dobro čuvana tajna ipak otkrivena-. Iznenađen? – Samos se sjetio Aylosovog upozorenja da gospodar ima svugdje oči.

–Da, gospodine – potvrdio je još uvijek gledajući u pod-. Naučio sam ponešto pisati na feničkom jeziku.

–U redu, od večeras živiš u odajama upravitelja. Tijekom sljedećih mjeseci primat ćeš lekcije kako bi naučio točno govoriti i pisati fenički, a uz to moraš naučiti govoriti i pisati latinski i egipatski, jezike bitne za moje poslove. Odsad nadalje imat ćeš iste odgovornosti kao i upravitelji; ako neki rob ne učini što mu narediš, moraš ga odmah kazniti po pravilima. Ako robovi koji su pod tvojim nadzorom ne budu obavljali svoje zadaće, ti ćeš prvi biti kažnjen na odgovarajući način.

–Ali, gospodine, imam samo dvanaest godina – pokušao se usprotiviti dječak.

–Još i bolje jer ćeš moći dobiti dobro obrazovanje bez loših utjecaja. Polirije je rođen u ovoj kući u ropstvu i preuzeo je ovu zadaću sa samo jedanaest godina, a od tad je prošlo već dosta vremena. Bio je očev omiljeni rob zadužen za vođenje knjiga, i kad sam ja, prije više od petnaest godina, došao na očevo mjesto, već je savršeno radio svoj posao. Naravno da isto očekujem i od tebe. Sad možeš izaći istim putem kojim si i došao; Aylos te čeka vani kako bi ti dao upute za sutra. – Samos je ponizno pozdravio gospodara i nestao iza vrata. Aylos je čekao na dvorištu te mu čestitao na nečemu što većina robova smatra svojevrsnim usponom u hijerarhiji unutar kuće. Detaljno mu je objasnio njegova nova zaduženja. Otkrio mu je da je ušao u krug omiljenih Abtinih robova što je značilo imati pristup luksuzima teško zamislivim mnogim slobodnim ljudima. Također ga je upozorio na moguće probleme s drugim robovima koji su priželjkivali to mjesto.

Kad se Samos vratio u svoje dotadašnje odaje ispričao je prijatelju što se dogodilo. Naksosu nije bilo jasno zašto Samosa premještaju u druge odaje; promjena u Samosovom statusu unutar kuće značila je i udaljavanje između njih dvojice jer će se odsad moći vidjeti samo kada gospodar posjeti skladišta. Osim toga, nije shvaćao kako je Abta izabrao Samosa kad je on bio stariji. Almik je strpljivo pokušao objasniti da nije imao nikakvog utjecaja na gospodarevu odluku i da je i dalje rob kao i on. Aylos je čekao na dvorištu pa se razgovor nije smio više dužiti; snažno su se zagrlili, ali tu noć, bez da su dječaci bili toga svjesni, njihovo prijateljstvo počelo je kopnjeti, a da nijedan od njih nije mogao predvidjeti buduće posljedice.

Snažan udarac bacio je Teru na pod. Metalni okus mlake krvi tekao joj je u grlo dok joj je tanki mlaz krvi curio s donje usnice, koju je tijekom pada zagrizla zubima, razrezavši mekano meso. Tera je jecajući preklinjala dok su vriskovi njezinog napadača odjekivali po cijeloj kući. Beba, koja je do tog trenutka spavala u svojoj koljevci, naglo se probudila i počela plakati.

–Ljubavi, molim te. Kunem ti se da se neće ponoviti. – Napadač ju je prezirno gledao dok mu je krv ključala u unutrašnjosti. Nije se zaustavio već je napravio korak unatrag kako bi dobio zamah i snažno je udario nogom u trbuh.