Bonilla Xisco - SAMOS

– Vrlo dobro! Odite potražiti majku i sestru dok nas dvojica odvežemo konje. – Dječaci su otrčali do glavne kuće dok su kola skrenula na lijevo u konjušnicu koja se nalazila unutar imanja. Bilo je to veliko imanje, veliko gotovo kao Nerisino selo. Utvrđena unutrašnjost imala je desetak građevina. Konjušnice su zauzimale trećinu cijelog prostora. Dvije dvokatne građevine, smještene u sredini imanja, dominirale su kompleksom. Sigurno se radilo o odajama gospodara imanja. S desne strane nalazile su se jednostavnije jednokatne građevine za koje je Nerisa zaključila da su namijenjene radnicima i robovima.

Jedan od radnika otvorio je vrata konjušnice kako bi mogli ući. Muškarci su sišli s kola i ostavili konje u njihovim pregradama. Zatim su krenuli prema izlazu iz konjušnice i ostavili Kleantu i Nerisu zavezane za stražnju stanu kola, kao da su bile dio vozila.

–Zdravo, dušo! Nedostajala si mi. – Stariji muškarac čvrsto je zagrlio ženu koja se upravo pojavila. Drugi muškarac zacrvenio se ugledavši mlađu ženu koja im se pridružila.

–Pozdravi svoju buduću ženu, ne budi sramežljiv – stariji čovjek obratio se svom putnom drugu, pokazujući mu da se približi djevojci.

–Zdravo, Tera! Mislio sam da putovanju nikad neće doći kraj. – Pogledali su jedno drugo u oči i zacrvenjeli se, držeći se na pristojnoj udaljenosti. Glasan smijeh vratio ih je u stvarnost.

–Kćeri, budući zete, donio sam vam darove za vaše skoro vjenčanje. Namignuo je drugom muškarcu i krenuo prema Nerisi i Kleanti.

–Ovo je dio miraza, dvije robinje koje će ti, kćeri, pomagati u kući kako bi ti mogla posvetiti sve svoje vrijeme mužu i mojim budućim unucima. – Kleanta i Nerisa pogledale su se ne trebajući prijevod. Bile su dio djevojčinog miraza.

Podnevno sunce pržilo je iznad tirske luke. Brodovi puni egzotičnih proizvoda isplovljavali su prema svim trgovačkim mjestima na Mediteranu dok su u luku pristizali brodovi s proizvodima različitih kultura koje su obitavale na obalnom području Mediterana od istoka prema zapadu. Prošle su već dvije godine otkad su Rimljani, sve bliži ostvarivanju hegemonije nad Mare Nostrumom, osvojili obalni grad Agriento. Prošle su i dvije godine otkad su Teopuli odvedeni u roblje. Dvije godine tijekom kojih je Almik, sad dvanaestogodišnjak, postao Samos, jedan od brojnih robova u kući bogatog tirskog trgovca Abte.

–Konačno je stigao brod! Samose, uzmi opremu i kreni raditi.

–Evo, idem, Aylose! Moram još samo uzeti popis proizvoda.

–Idemo, Samose! Posao mora biti završen do kraja dana.

Dječak je uzeo liste proizvoda koji su trebali doći s brodom, preklopni stol, mali stolac i pribor za pisanje te krenuo za Aylosom. Izašli su iz skladišta koje se nalazilo ispred luke i ubrzanim korakom krenuli prema pristaništu. Mornari s velikog teretnog broda upravo su izvlačili užad za privezivanje. Jedro je već bilo zatvoreno, a pomutnja na palubi značila je skoro iskrcavanje dobara. Samos je rastvorio stolić pored pristaništa i sjeo na mali stolac, pripremajući pribor kako bi mogao započeti s popisivanjem pristiglih dobara.

Kad su tek stigli u Abtinu kuću, Naksos i Samos razmišljali su jedino o bijegu i povratku obiteljima. Obojica su pričali grčki zbog čega ih je, poslije su saznali, Aylos izabrao za rad u luci. Kad su se konačno smjestili u dio kuće namijenjen robovima, njihov nadzornik saznao je da Samos zna i pisati grčki zbog čega ih je za par dana Aylos poslao da zajedno rade u skladištima. Samos je bio zadužen za kontrolu i popisivanje robe koja je dolazila i odlazila iz Abtinih skladišta, dok je Naksos pomagao u skladištenju tereta.

Tijekom te dvije godine, između Samosa i Naksosa razvilo se snažno prijateljstvo koje je nastalo zahvaljujući tome što su govorili isti jezik u stranom svijetu. Uskoro je Samos, tijekom par slobodnih sati koje su imali na raspolaganju tijekom dana, počeo Naksosa učiti grčku abecedu, dok su obojica učila fenički jezik koji se ovdje koristio.

U prvim tjednima nakon dolaska bili su cijelo vrijeme zatvoreni u kući pod budnim okom Aylosa i drugih robova. Imali su priliku vidjeti kako se kažnjava pokušaj bijega u Tiru. Jedan rob, koji je radio u luci i kojeg su imali priliku vidjeti par puta, uspio je nasamariti čuvare pobjeći i izaći iz grada. Gradska straža krenula je u potjeru koristeći ogromne pse koji su, po pronalasku, rastrgali roba na komade. Ostaci roba donešeni su natrag u Abtinu kuću i izloženi par dana u dvorište gdje su se nalazili robovi kao upozorenje. Dječaci su odlučili neko vrijeme odgoditi planove o bijegu i prilagoditi se novonastaloj situaciji.

Nakon pola godine, dječaci su se već dobro služili feničkim jezikom. Aylos ih je držao na oku bez prestanka i kad je shvatio da Naksos također piše grčki, postavio ga je i njega za pisara u luci, stvorivši tako od dvojice dječaka tim. Dok je jedan pratio ulazak robe u skladište, drugi je pratio izlazak. Kao i svi Abtini robovi, dječaci su bili pod stalnim nadzorom upravitelja, ali su uskoro dobili određene privilegije poput bolje hrane i manje fizičkog napora što im je, bez obzira na ropstvo, poboljšavalo kvalitetu života.

–Kako ide iskrcaj, Samose? – dječak se iznenadio kad je čuo poznati glas iza leđa. Stari Abta nije imao običaj osobno nazočiti iskrcaju dobara.

–Gospodaru. – Samos se naklonio kako su ga naučili-. Roba je kvalitetna i na broju; i cedrovina i tarteško srebro koje smo već zaprimili odlične su kvalitete. Uskoro ćemo završiti s iskrcajem i krenuti s ukrcajem dobara koji se vraćaju s brodom.

–U redu. Kad završiš s iskrcajem, želim te vidjeti u svojim odajama. Aylos će ti pokazati gdje se nalaze. – Trgovac je otišao do dijela gdje su se nalazila kola i iskusnim okom pregledao cedrovinu koju su nosači slagali na njih; dvadesetak robova slagalo je trupce na kola pod budnim okom više naglednika, među kojima je bio i Aylos. Stajao je duže vrijeme promatrajući svoje robove da bi iznenada, bez da je ikog pozdravio, krenuo prema skladištima.

Iskrcaj broda trajao je nešto duže od predviđenog, ali je završen bez problema. Samos je zapečatio popis primljenih dobara pečatom kuće Abta, koji se sastojao od bika pognute glave spremnog na juriš za velikim suncem iznad buta. Pospremio je pribor i zaputio se prema skladištu gdje je Naksos provjerio dobra koja mu je Samos poslao i u isto vrijeme pripremio listu dobara za ukrcaj na brod. Imali su na raspolaganju malo vremena za odmor dok se vršila priprema dobara za ukrcaj.

–Jeli gospodar Abta prošao ovuda? – Naksos je znatiželjno pogledao Samosa.

–Da, došao je provjeriti težinu srebra kojeg si iskrcao. Otvorili smo kovčege, izmjerili težinu srebra, vratili ga i ponovno zatvorili kovčege koje je on uz pratnju odnio u kuću. Zašto pitaš?

–Rekao mi je da dođem u njegove odaje nakon što završim s iskrcavanjem robe. Uznemiren sam jer ne znam čime sam ga mogao naljutiti.

–Zašto misliš da je ljut na tebe?

–Naksose, ovdje smo već dvije godine. Kad si ga vidio da je pozvao nekog od nas u svoje odaje?

–Možda su mu se promijenile sklonosti. – šalio se Naksos lascivno se cereći-. Možda mu se više ne sviđaju djevojčice pa je odlučio krenuti u drugom smjeru.

–Ne budi blesav! Na to nisam ni pomislio. – Samos se uozbiljio-. Mislim da je naš posao preopasan.

–Ne pričaj gluposti, Samose. Koliko opasno može biti popisivanje?

–Jako! Što misliš što bi ti se dogodilo da si izbrojao sto talenata srebra, a bilo je samo devedeset i devet? Ili da napišeš da iz skladišta izlazi pedeset amfora vina, a zapravo izlazi više od napisanog? Nemoj misliti da je naš posao lak. Možda nije fizički naporan, ali na leđima nosimo veliku odgovornost i ako pogriješimo, ne sumnjam da će nas Aylos ili Abta poslužiti kao hranu svinjama. Zato i spavamo i jedemo bolje od većine.