Halil Džubran - Prorok

I nije li vrijeme, kao ljubav, nepodjeljivo i neizmjerljivo?

Ali, ako u misli morate razdijeliti vrijeme na godišnja doba, neka svako doba sadrži sva druga,

I neka današnji dan obgrli prošlost sjećanjem i budućnost čežnjom.

I jedan od starijih u gradu reče: Govori nam o Dobru i Zlu.

A on odvrati:

O dobru u vama mogu govoriti, ali ne i o zlu. Jer, što je zlo nego dobro izmučeno vlastitom glađu i žeđu?

Odista, kad je dobro gladno, ono traži hrane čak i u mračnim pećinama; kad žeđa, pije i u mrtvajama,

Dobri ste kad ste jedno sa sobom.

Ali, kad niste jedno sa sobom, niste zli.

Jer, ni razdijeljena kuća nije pećina razbojnička; samo je razdijeljena kuća.

I brod bez krmila može plutati besciljno među opasnim liticama, a ne mora potonuti na dno. Dobri ste kad težite da dadete od sebe.

Ipak, niste zli kad tražite dobit za sebe.

Jer, kad težite dobiti, samo ste korijen koji se probija u zemlju i siše na njezinim grudima.

Zacijelo, plod ne može reći korijenu: „Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daji od svojega obilja.”

Jer, plodu je davanje nužda, kao što je primanje nužda korijenu.

Dobri ste kad ste sasvim budni u svome govoru.

Ipak, niste zli kad spavate dok vam jezik klepeće bez svrhe.

Čak i mucav govor može ojačati slabašan jezik.

Dobri ste kad cilju svome idete pouzdano i čvrsta koraka.

Ni oni koji hramlju ne idu natraške.

Ipak, niste zli kad onamo idete hramljući.

Ali, vi koji ste jaki i brzi, gledajte da ne hramljete pred kljastima, misleći da tako valja.

Vi ste dobri na bezbroj načina, a1i niste zli kad niste dobri,

Samo ste tumarala i tromi.

Šteta što jeleni ne mogu poučiti brzini kornjače.

U vašoj čežnji za divovskim jastvom leži vaša dobrota: a to je čežnja u svima vama.

Ali, u nekima je od vas ta čežnja bujica koja se moćno ruši u more, noseći tajne urvina i pjesme šuma.

A u drugima to je miran potok koji se gubi u zavojima, okukama i zastojima prije nego što stigne do žala.

Ali, neka onaj tko mnogo čezne ne kaže onome koji čezne malo: „Zašto si spor i čemu oklijevaš?”

Jer, istinski dobar ne pita golaća: „Gdje ti je odjeća?” ni beskućnika: „Gdje ti je dom?”

Tada Svećenik reče: Govori nam o Molitvi.

A on odvrati govoreći:

Molite u bijedi i nevolji; o kad biste mogli moliti i u punoći svoje sreće i u danima preobilja.

Jer, što je molitva ako ne širenje vas samih u živi eter?

I ako vam donosi utjehu što lijevate svoj mrak u prostor, usrećuje vas, isto tako, i kad izlijevate osvite svoga srca.

I ako možete samo plakati kad vas duša poziva da molite, ona će vas poticati opet i opet, iako plačući, sve dok se ne nasmijete.

Kad molite, dižete se da susretnete u zraku one koji mole u isti sat, i koje, osim u molitvi, ne možete sresti.

Stoga neka vaš posjet tom nevidljivome hramu bude samo zarad zanosa i svetoga zajedništva.

Jer, ako uđete u hram samo zato da prosite, nećete primiti;

A ako uđete da biste se ponizili, nećete se uzvisiti;

Ili čak ako uđete da molite za dobro drugih, neće vas čuti.

Dosta je da uđete u nevidljivi hram.

Ne mogu vas učiti kako da se molite riječima.

Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sam izgovara na vaša usta.

I ne mogu vas poučiti molitvi more, šuma i planina.

Ali, vi koji se rodiste iz planina i šuma i mora možete naći njihovu molitvu u svome srcu,

I ako samo slušate u muku noći, čut ćete ih gdje govore u tišini:

„Bože naš, koji si krilato naše ja, tvoja volja naša je volja.

Tvoja čežnja u nama čezne.

U nama je tvoj žar, što će pretvoriti naše noći, koje su tvoje, u dane, koji su, također, tvoji.

Ne možemo iskati ništa od tebe, jer ti znaš naše potrebe prije nego što se i rode u nama;

Ti si naša potreba; i dajući nam više sama sebe, ti nam sve daješ.”

A onda pustinjak, koji je grad posjećivao jedanput na godinu, istupi i reče: Govori nam o Užitku.

A on odvrati govoreći:

Užitak je hvalospjev slobodi,

Ali nije sloboda.

On je cvjetanje vaših čežnja,

Ali nije njihov plod.

On je dubina što zove u visinu,

Ali nije ni dubina ni visina.

On je zatočenik što uzima krila,

Ali nije prostor što ga obujima.

Da, odista, užitak je hvalospjev slobodi.

I rado bih da ga pjevate iz puna srca; ipak, ne bih da izgubite srca svoja pjevajući.

Neki od vaših mlađih traže užitak kao da je on sve, te ih osuđuju i grde.

Ja ih ne bih osuđivao ni grdio. Ja bih da traže. Jer, oni će naći užitak, ali ne njega sama. Ima on sedam sestara, a posljednja je od njih ljepša od užitka.

Jeste li čuli za čovjeka koji je, iskopavajući korijenje iz zemlje, našao blago?

A neki se od vaših starijih sa žaljenjem sjećaju užitaka kao zala počinjenih u pijanstvu.

Ali, žaljenje je zamračivanje duha, a ne njegova kazna.

Trebalo bi da se užitaka sjećaju sa zahvalnošću, kao što se ljeti raduju jematvi.

Ipak, ako im godi da se žale, neka im godi.

A ima ih među vama koji nisu ni mladi da traže ni stari da se sjećaju;

I iz straha od traženja i sjećanja, izbjegavaju sve užitke, da ne bi zapustili duh ili ga povrijedili.

Ali je čak i u njihovu odustajanju užitak.

I tako, oni, također, nalaze blago iako kopaju korijenje drhtavim rukama.

Ali, recite mi: tko može povrijediti duh?

Zar slavuj može povrijediti tišinu noći, ili krijesnica zvijezde?

I zar vaš oganj ili vaš dim smeta vjetru?

Zar mislite da je duh mirna lokva koju možete uznemiriti štapom?

Često, poričući svoj užitak, samo spremate žudnju u skrovišta svoga bića.

Tko zna da li nas ono što propustimo danas ne čeka sutra?

Čak i tijelo vaše poznaje nasljeđe i njegovu pravičnu potrebu i neće da bude prevareno.

A tijelo je harfa dušina,

I vaše je da iz nje izmamite ili slatku glazbu ili zbrkane zvuke.

I sad pitate u srcu: „Kako da razlikujemo ono što je dobro u užitku od onoga što nije dobro?”

Otiđite u svoja polja i svoje vrtove, i naučit ćete da je užitak pčelin da skuplja med sa cvijeta,

Ali je i užitak cvijeta da pčeli daje med,

Jer, pčeli je cvijet vrelo života,

A cvijetu je pčela glasnik ljubavi,

A oboma, pčeli i cvijetu, pružanje i primanje užitka jest potreba i zanos.

Orfaležani, budite u svojim užicima poput cvjetova i pčela.

A pjesnik reče: Govori nam o Ljepoti.

A on odvrati:

Gdje ćete naći ljepotu, i kako ćete je naći ako ona sama nije vaš put i vaša vodilja?

I kako ćete govoriti o njoj ako ona ne bude tkalja vašega govora?

Žalosni i povrijeđeni vele: „Ljepota je ugodna i nježna.

Poput mlade majke, napol bojažljiva zbog vlastite slave, ide ona među nama.”

A strasnici će reći: „Ne, ljepota je moćna i strašna,

Poput oluje trese zemlju pod nama i nebo nad nama.”

Umorni i iscrpljeni vele: „Ljepota je od tihih šapata. Ona govori u našem duhu.

Njezin glas ulazi u našu tišinu poput slabašna svjetla što dršće strašeći se sjene.”

Nemirni veli: „Čuli smo gdje vrišti među planinama,

I s njenim kricima dođe topot kopita, i lepet krila, i rika lavova.”

Obnoć noćobdije vele: „Ljepota će se dići sa zorom na istoku.”

A o podne radnici i putnici vele: „Vidjesmo je gdje se naginje nad zemljom s prozora zapada.”

Zimi vele snijegom zameteni: „Doći će s proljećem skačući preko bregova.”

A za ljetne žege žeteoci vele: „Vidjesmo je gdje pleše s jesenskim lišćem, i ugledasmo snježni nanos u njezinoj kosi.”