Halil Džubran - Prorok

A on odvrati govoreći:

Vaša je duša često bojište na kojem vaš um i vaša rasudna moć ratuju protiv vaše strasti i vašega nagona.

O kad bih bio mirotvorac u vašoj duši, da uzmognem preobraziti nesklad i suparništvo vaših počela u jedinstvo i melodiju.

Ali kako, dok vi sami ne budete mirotvorci, dakle ljubavnici svih svojih počela?

Vaš um i vaša strast krmilo su i jedra vaše moreplovne duše.

Ako se slomi bilo krmilo, bilo jedra, možete se samo valjati tamo-amo i da vas struja nosi, ili pak ostati nepomični nasred mora.

Jer je um, dok upravlja sam, ograničljiva sila; a strast, razularena, jest oganj što gori do samouništenja. Stoga, neka vaša duša uznosi vaš um do visina strasti, da uzmogne pjevati;

I neka upravlja vašom strašću s umom, da strast vaša može živjeti iz dana u dan uskrisujući, i da se poput feniksa diže iz vlastitoga pepela.

Htio bih da svoj razum i svoj nagon gledate kao što biste gledali ljubljene goste u svojoj kući.

Zacijelo, ne biste jednoga gosta častili više nego drugoga; jer tko je privrženiji jednome, gubi ljubav i povjerenje obojice.

Među bregovima, kad sjedite u prohladnoj sjeni bijelih jablanova, uživajući u spokoju i divoti dalekih polja i livada — neka srce vaše rekne u tišini: „Bog miruje u umu.”

A kad okrene oluja, i snažan vjetar zaljulja šumu, a munje i gromovi obznane veličanstvo neba — neka srce vaše rekne sa strahopoštovanjem: „Bog se giba u strasti.”

I jer si dah u Božjem ozračju, i list u Božjoj šumi, i ti ćeš otpočinuti u umu i gibati se u strasti.

A jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli.

A on kaza:

Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje. Kao što se ljuska ploda rnora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života, vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;

I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima. I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

To je gorki napitak kojim liječnik u vama vida vaše bolesno jastvo.

Stoga, vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno;

Jer, njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga,

I posuda koju donosi, ako vam i peče usne, načinjena je od gline što ju je Grnčar ovlažio svojim svetim suzama.

I jedan čovjek reče: Govori nam o Samospoznaji.

A on odvrati govoreći:

Vaša srca znaju u tišini tajne dana i noći. Ali, vaše uši žeđaju za glasom o znanju vašega srca.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.

Željeli biste prstima opipati golo tijelo svojih snova.

I dobro je što je tako.

Skriveno vrelo vaše duše svakako mora izbiti i poteći, mrmoreći, k moru;

A blago vaših bezdanih dubina otkrilo bi se vašim očima.

Ali, neka ne bude tezulje da izmjeri vaše neznano blago;

I ne tražite dubine svojega znanja sa štapom ili dubinomjerom.

Jer, jastvo je bezdano i neizmjerno more.

Ne recite: „Našao sam istinu”, nego radije:

„Našao sam jednu istinu.”

Ne recite: „Našao sam put duše.”

Recite radije: „Sreo sam dušu gdje ide svojim putem.”

Jer, duša kroči svim putovima.

Duša ne ide po koncu niti raste poput trske.

Duša se otvara kao lotos sa bezbroj latica.

Tada reče učitelj: Govori nam o Poučavanju.

A on reče:

Nitko vam ne može otkriti ništa osim onoga što je već ležalo, poluusnulo, u počecima vašega znanja. Učitelj koji se šeće u sjeni hrama, među učenicima, ne daje od svoje mudrosti nego od svoje vjere i svoje ljubavi.

Ako je doista mudar, ne nudi vam da uđete u kuću njegove mudrosti nego vas radije vodi do praga vašega duha.

Zvjezdar vam može govoriti o svojem poimanju svemira, ali vam on ne može dati svojega poimanja.

Glazbenik vam može pjevati o ritmu koji je u cijelome svemiru, ali vam ne može dati uho koje hvata ritam, ni glas koji ga odražava.

A onaj koji je upućen u znanost o brojevima može govoriti o područjima težine i mjere, ali vas ne može odvesti onamo.

Jer viđenje jednoga čovjeka ne uzajmljuje svoja krila drugome čovjeku.

I kao što svaki od vas sam stoji u Božjem znanju, tako mora svaki od vas biti sam u svojem poznavanju Boga i u svojem poimanju zemlje.

A jedan mladić reče: Govori nam o Prijateljstvu.

I on odvrati govoreći:

Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.

On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.

On je vaša trpeza i vaše ognjište.

Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.

Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći „ne”, niti se suzdržavate od „da”.

I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;

Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.

Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;

Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.

I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.

Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.

I neka vaše najbolje bude za prijatelja.

I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.

Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?

Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.

Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;

I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.

Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.

A učenjak reče: Govori o Razgovoru.

I on odvrati govoreći:

Razgovarate kad više niste u miru sa svojim mislima;

I kad više ne možete izdržati u samoći srca, živite na svojim usnama, a glasnost biva zabava i razbibriga. I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno.

Jer, misao je ptica prostora, i u krletki riječi može doista raširiti krila, ali ne može letjeti.

Ima ih među vama koji traže razgovorljive, iz straha da ne budu sami.

Tišina samotnosti otkriva njihovim očima golo jastvo, i rado bi umakli.

A ima ih koji razgovaraju, te, ne znajući i bez predumišljaja, otkrivaju poneku istinu koju sami ne mogu razumjeti.

A ima ih s istinom u sebi, ali je ne izgovaraju riječima.

U grudima takvih duh boravi u ritmičkoj tišini.

Kad prijatelja sretnete na putu ili na sajmu, neka duh u vama pokrene vaše usne i upravlja vašim jezikom. Neka glas u vašem glasu govori uhu u njegovu uhu.

Jer, njegova će duša čuvati istinu vašega srca, kao što se pamti okus vina, kad se i boja zaboravi, a ni posude više nema.

A zvjezdar reče: Učitelju, govori o Vremenu.

A on odvrati:

Vi biste mjerili vrijeme, koje je neizmjerno i neizmjerljivo.

Vi biste da prilagodite svoje držanje i čak da upravljate svojim duhom po satima i godišnjim dobima.

Od vremena biste da napravite potok i da na njegovoj obali sjedite i motrite mu tijek.

Ipak, bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života,

I zna da je jučer samo današnje sjećanje a sutra današnji san.

I da ono što pjeva i razmišlja u vama još prebiva u granicama prvog trenutka koji je razbacao zvijezde po svemiru.

Tko među vama ne osjeća da je bezgranična njegova moć ljubavi?

A, ipak, tko ne osjeća da je sama ljubav, premda bezgranična, sadržana u jezgri njegova bića, i da se ne giba od jedne ljubavne misli do druge, niti od jednoga ljubavnog čina do drugog?