Stanislaw Lem - Invazija s Aldebarana

— Neobično — reče PWGDRK. Poslije kraćeg razmišljanja — bio je sklon prebrzom zaključivanju — doda: — Sadistoidalna civilizacija. Iživljava se na strojevima koje je sama stvorila.

„Telepathikus” je u međuvremenu na ultraskopu uspio načiniti savršenu sliku dvonožnog bića koje je sjedilo u staklenom kućištu iznad glave stroja. Uz pomoć „teremtaka”, koji ie imao i posebnu žlijezdu za imitirajuću pretvorbu svega i svačega, oni iz određene količine brzo pomiješane gline načine točan model dvonošca u prirodnoj veličini, umotaju ga u plastičnu foliju tako da lutka poprimi prirodnu blijedo-ružičastu boju, pa prema uputama „teremtaka” i „telepathikusa” oblikuju njen donji dio. Sve je to bilo gotovo za rnanje od deset minuta. Iz tkanine stvorene na sličan način načine i odjeću poput one koju je imao dvonožac u stroju. Lutku obuku, a potom se NGTRX spretno zavuče u njenu šuplju unutrašnjost. Pod ruku uzme i „telepathikusa”, a njegov prednji EO postavi pred usta lutke. Tako maskiran NGTRX je pomicao sad lijevu, sad desnu nogu lutke hodajući kašastom stazom. PWGDRK ga je, noseći „aldolicho”, slijedio na određenom razmaku. Ispred obojice se, dakako, kretao „teremtak”.

Ta je operacija bila tipična. Aldebaranei su takve „mas-kerade” iskušali već na desetak planeta — uvijek s potpunim uspjehom. Lutka je uvijek bila navlas slična nekom od običnih stanovnika planeta te među prolaznicima s kojima bi se srela nije pobuđivala ni najmanju sumnju. NGTRX je nesmetano pokreta udove i glavu lutke a pomoću „telepathikusa” mogao se točno sporazumjeti s pravim dvonošcima.

Spustila se mrkla noć. Na obzorju su se tek ponegdje vidjela daleka svjetla kuća. NGTRX je u svojoj „odjeći” udario u nešto što mu je u mraku izgledalo poput mosta, čuo je žubor vode što je tekla ispod mosta. „Teremtak” se i dalje kretao prvi. Iznenada se začu njegov poziv u pomoć — karakteristično zviždanje, cicanje i škripanje — koji prekine glasan: pljus!

Budući da je NGTRX bio u lutki i bi se mogao zavući ispod mosta, PWGDRK se prilično namučio dok „teremtaka” nije sam izvukao iz vode. On je, naime, unatoč oprezu, pao u rijeku kroz rupu u mostu. Nije ni slutio da na mostu može biti rupa jer je preko njega tek nešto prije nesmetano prošao dvonoščev stroj.

— Klopka! — zaključi PWGDRK. — Oni su otkrili naš dolazak!

NGTRX odgovori da ne vjeruje u to, ali ne htjede se prepirati i šuteći pođoše polako dalje. Prešavši most, ubrzo otkri da se blatan put kojim su išli razdvaja. Na sredini između dva kraka puta stajao je neki kosi stup, a na njemu daska. Stup je bio klimav, a zašiljeni kraj daske bio je okrenut prema zapadnom dijelu noćnog neba.

„Teremtak” na zapovijed uperi svjetlo svojih šest očiju na stup; Aldebaranci razaznaju natpis:

DOLNIE WIES

5 km

Daska je bila već napola trula a slova na njoj jedva vidljiva.

— Ostatak prošle civilizacije — pretpostavi PWGDRK. Iz dubine lutke NGTRX upravi EO „telepathikusa” prema dasci. „Putokaz”, pročita na EO. On pogleda PWGDRK-a. Neobično…

— Stup je od celulozoidalnog drva nagrizenog od plijesmi vrste „arbaketulio papvraceata garg” — reče PWGDRK poslije kratke analize.

— To ukazuje na civilizaciju iz pretkamenog doba! Osvijetle donji dio stupa. Dolje, u blatu, opaze komadić” tankog celulozoidalnog materijala na kojem su bila otisnuta neka slova. Vidjelo se samo nekoliko redova:

Iznad našega gra…

u jutro sat…

u sedam i…

„Telepathikus” prevede, a oni se začuđeno pogledaju.

— Ploča pokazuje u pravcu neba — reče NGTRX — Hm, to bi moglo odgovarati.

— Da, taj DOLNIE WIES zacijelo je naziv njihovog trajnog satelita.

— Besmislica. Kako bi oni mogli imati satelit kad ni komad daske ne mogu izrezati ravno? — zapita NGTRX iz unutrašnjosti umjetnog dvonošca.

Neko vrijeme prepirali su se oko toga. Zatim osvijetle stup s druge strane i otkriju nejasan, ukoso urezan natpis:

Marija je divna i…

— Ovo je bez sumnje šifrom iskazan podatak o eliptičnoj putanji njihovog satelita — reče PWGDRK.

Upravo je nastavak natpisa premazao posebnom pastom u želji da ga učini vidljivim kadli „teremtak” iz mraka ispusti slabi opominjući ultra-cijuk.

— Pažnja! U zaklon! — javi NGTBX. Oni isključe „teremtak”. S njim i „aldolichom” PWGDRK se skloni uz rub blatnog puta; NGTRX također stane u stranu da ne bude odviše uočljiv.

Trenuci napetog iščekivanja.

Netko se približava. U prvi tren činilo se da je to razuman dvonožac jer se kretao uspravno. Neobično dvonožno biće razaznavalo se sve jasnije, ali nije hodalo ravno nego po nekoj složenoj iskrivljenoj putanji od jednog ruba ljepljivog puta do drugog. PWGDRK odmah počne bilježiti krivulju, ali shvati da je odviše komplicirana. Iznenada stvorenje posrnu. Začu se mukli udarac a onda frktanje. Neko vrijeme prilika je puzala — bez sumnje: puzala je! — na sve četiri, a potom se pokazala u svojoj veličini. Mrmljajući i dalje se kretala po sinusoidalnoj putanji i prilazila sve bliže. Povremeno je, dapače, snažno dahtala ili zavijala.

— Bilježi! Bilježi i prevodi! Što čekaš? — ljutito NGTKK zaciči na „telepathikusa”. Napeto je osluškivao zvukove bića što im je prilazilo.

— U ha ha! U ha ha!'amo štap! U ha ha! — čulo se iz mraka. Stražnji EO „telepathikusa” nervozno je podrhtavao, ali i dalje nije pokazivao ništa.

— Zašto toliko krivuda? Da li je daljinski upravljen? — zapita PWGDRK nagnuvši se iznad „aldolicha” na rubu puta.

Biće je sada bilo tik pred njima. Prošlo je već pored natkrivljenog stupa kad sa strane iznenada iskoči NGTRX, priđe”telepathikusu” i uključi ga.

— Dobar večer! — umiljato reče „telepathikus” jezikom dvonošca pri čemu je sjajno modulirao glas, a NGTRX je oprugama uobličio masku i ljubazan osmijeh. To se također ubrajalo u đavolski plan Aldebaranaca; bili su vrlo iskusni u porobljavanju planeta.

— Štooo? E — hik! — odgovori stvorenje njišući se na mjestu. Njegove oči polako su se približavale licu umjetnog dvonošca. NGTRX ni ne trepne.

„Visoki stupanj inteligencije, sad ćemo uspostaviti vezu!”, Pomisli PWGDRK koji se skrivao na rubu puta i uz bok stiskao m „aldolicho”. NGTRX prekopča „telepathikus” na odjel za prevođenje i u svom skrovištu počne razabirati upute za uspostavljanje prvoga taktičkog dodira.

Klimava prilika posve se primakla umjetnom dvonošcu, a iz njenoga komunikativnog otvora začu se:

— Frrranek! Da ti…!

NGTRX se prestraši: zar je u stadiju agresije? Zešto: Zdvojno pritisne na žlijezdu „interglokokoma” na „telepathikusu” i zapita što je rekao došljak.

„Ništa”, oklijevajući signalizira „telepathikus”.

— Kako ništa?! Ta čuo sam ga! — zaciči NGTRX pomoći ultrazvuka.

Istog trenutka stanovnik planete s obje ruke dohvati nakrivljen putokaz, iščupa ga iz tla i udari njime umjetnog dvonošca po glavi. Plastična folija pukne pod snažnim udarcem, a lutka se sruši u crno blato zajedno s NGTRX-om koji izbezumljen i ne začuje prodorni urlik kojim je neprijatelj objavio svoju pobjedu. „Telepathikus”, kojeg je udarac samo okrznuo, odleti daleko uvis, ali se na sreću pri padu dočeka na svoja četiri nogara; padne tik pred PWGDRK-a koji se ukočio od iznenađenja.

— On napada! — zastenja PWGDRK i posljednjom snagom pokuša naciljati iz „aldolicha”.

Hvataljke su mu drhtale dok je pritiskao okidač — bezbroj zujećih strelica poleti u noć da posiju smrt i pustoš. Iznenada začuje kako se žešće zujeći vraćaju i nastoje ući u otvor na „aldolichu”.

Svojim osjetilima za miris ispitujući uvuče zrak i strese se od straha. Shvatio je: stvorenje se okružilo neprobojnii oklopom etilnoga vodikovog oksida! Bio je bespomoćan.