Gorazd Kocijančič - Combate espiritual

Здесь есть возможность читать онлайн «Gorazd Kocijančič - Combate espiritual» — ознакомительный отрывок электронной книги совершенно бесплатно, а после прочтения отрывка купить полную версию. В некоторых случаях можно слушать аудио, скачать через торрент в формате fb2 и присутствует краткое содержание. Жанр: unrecognised, . Описание произведения, (предисловие) а так же отзывы посетителей доступны на портале библиотеки ЛибКат.

Combate espiritual: краткое содержание, описание и аннотация

Предлагаем к чтению аннотацию, описание, краткое содержание или предисловие (зависит от того, что написал сам автор книги «Combate espiritual»). Если вы не нашли необходимую информацию о книге — напишите в комментариях, мы постараемся отыскать её.

Combate espiritual de Gorazd Kocijančič es un libro que escapa a cualquier tipo de convención. Representa un viaje espiritual hacia lo más profundo del ser humano, la indagación del mundo contemporáneo asolado por la dubitación, la pérdida de la fe, del misterio. La poesía es una manera de enfrentar estas pérdidas a través de la comunión con los otros, la naturaleza, y nosotros mismos. Por encima de todo, la obra muestra que no alcanzan las palabras a nombrar el misterio, lo inabarcable representado en «la llamada», eso que no podemos o no sabemos explicar. Un aliento épico, actual con tintes clásicos, atraviesa gran parte de los poemas y es el lector quien ha de encontrar los escolios, comentarios que nos aclaran el poema y que, a diferencia de la función que tenían en la Antigüedad, pasan a ocupar un primer plano, una centralidad que abre paso al camino del poema, una dialéctica que en algunas ocasiones puede parecer una contradicción, una ambigüedad con su enigma que es el poema contemporáneo. «Esta vez, su dios es el dios de los sueños, y es la palabra que pronuncia cuando todo ya ha pasado». Marija Švajncer

Combate espiritual — читать онлайн ознакомительный отрывок

Ниже представлен текст книги, разбитый по страницам. Система сохранения места последней прочитанной страницы, позволяет с удобством читать онлайн бесплатно книгу «Combate espiritual», без необходимости каждый раз заново искать на чём Вы остановились. Поставьте закладку, и сможете в любой момент перейти на страницу, на которой закончили чтение.

Тёмная тема
Сбросить

Интервал:

Закладка:

Сделать

Primera edición: noviembre, 2021

Título original: Certamen Spirituale by Gorazd Kocijančič

Copyright © Beletrina Academic Press, 2008

www.beletrina.com

© de la traducción: Xavier Farré Vidal, 2021

© Vaso Roto Ediciones, 2021

ESPAÑA

C/ Alcalá 85, 7° izda.

28009 Madrid

vasoroto@vasoroto.com

www.vasoroto.com

Grabado de cubierta: Víctor Ramírez

The content of this publication represents the views of the author only and is his sole responsibility. The European Commission and the Agency do not accept any responsibility for use that may be made of the information it contains.

Cofinanciado por el programa Europa Creativa de la Unión Europea.

Este libro se ha publicado con el apoyo de la Slovenian Book Agency.

Queda rigurosamente prohibida, sin la

autorización de los titulares del copyright ,

bajo las sanciones establecidas por las leyes,

la reproducción total o parcial de esta obra

por cualquier medio o procedimiento.

Printed in Spain - Impreso en España

Imprenta: Kadmos

ISBN: 978-84-124374-8-5

eISBN: 978-84-124609-4-0

BIC: DCF

Depósito Legal: M-32413-2021

Gorazd Kocijančič

Combate espiritual

Traducción del esloveno: Xavier Farré

Índice Nimam imena čeprav ga poznaš Combat spirituel plus dur que la - фото 1

Índice

[Nimam imena, čeprav ga poznaš.] Combat spirituel, plus dur que la bataille d’hommes Duhovni boj, trši od bitke mož ARTHUR RIMBAUD Nimam imena, čeprav ga poznaš. Ne priznam ti, na kateri barki sem priplul, saj boš vztrajno tajil, da sem tu od vedno. Mojega ljudstva ni več. Nima smisla, da ti povem njegovo ime. Modri pravijo, da ga nikoli ni bilo. Manj modri pripovedujejo, da so se bratje, očetje in sinovi med seboj morili. Kakor koli že: tisti, ki so ostali, so postali sence. Ne poznajo več zgodb o svojem izvoru – čeprav ne pravim, da je to kakšna vrednota. Sami so postali zgodba o svojem koncu. Njihov jezik je, kot bi ga ne bilo – in tudi to ni ne vem kakšna tragedija. Bili so, če so bili, pač majhen narod, manj kot narod. Pleme. Nihče ga ne pogreša. Veliko ostaja, majhno izginja. Kar je ostalo, je spomin na boj. Učitelj mi je rekel: to je boj, v katerem je dovoljeno vse. In ni bil grob človek, če je to sploh bil. Bojevati se moraš, čeprav nimaš možnosti; če se boš boril vztrajno in zvito, če se ne boš vznemirjal zaradi ran in izdajstev, boš poražen zmagovito . Tako pišem besede, ki niso več ali še niso imena. Za koga? In zakaj? Svoj jezik sem že skoraj pozabil, novega nikoli ne bom znal dobro. Pišem lahko le sence boja. Nevidnega. Toda kdo še verjame, da se za temi sencami skrivajo postave? Danes sta meso in duh marsikje postala eno, angeli in demoni so se pobratili, Bog in svet sta se zlila. Pretiravam in posplošujem, a poanta je dobra. Če je za koga duhovno življenje tu še kaj več od sence, mu je privlačna ta poslednja razpuščenost, ki vodi v meseno – duhovni, angelsko-demonski, božansko-svetni hèn kaì pân. Spet pretiravam, a poanta je še boljša . Sam zapisujem krike, ki se trgajo iz mene v trenutkih upora zoper to modrost. Pogosto ne čutim, da se bojujem, a ko se zbudim, vem, da je za mano še ena bitka. Vedno bolj odločilna . Torej besede o boju. O krvi, smrtni zaspanosti in prebujenju v življenje. Hvalnice bolečine in ločenosti, zablode in milosti. In besede ironije, ki jih razjedajo, ne da bi vedele, ali niso tudi one same hvalnice. Vse so, kar imam . In vem: ko izginejo, jih nihče ne bo pogrešal .

[No tengo nombre, aunque lo conoces.] Combat spirituel, plus dur que la bataille d’hommes . Duhovni boj, trši od bitke mož ARTHUR RIMBAUD No tengo nombre, aunque lo conoces. No voy a confesarte sobre qué hombros he llegado porque vas a disimular con persistencia que estoy aquí desde siempre. Mi gente ya no está aquí. No tiene sentido que te diga su nombre. Los sabios dicen que nunca existió. Los menos sabios, que los hermanos, los padres y los hijos se mataron entre sí. En cualquier caso: los que quedaron se convirtieron en sombras. Ya no conocen las historias de su origen aunque no afirmo yo que esto tenga algún valor. Ellos mismos se convirtieron en la historia de su final. Su lengua es como si no existiera, y tampoco en esto sé verle una tragedia. Fueron, si es que fueron, una pequeña nación, menos que una. Una tribu. Nadie la echa en falta. Lo que es grande, se mantiene; lo que es pequeño, desaparece. Lo que se ha conservado es un recuerdo de la lucha. El maestro me dijo: esto es la lucha en la que todo está permitido. Y no era una persona despiadada, si es que en general lo era. Tienes que luchar a pesar de que no tienes posibilidades; si te esfuerzas con ahínco y destreza, si no te mortifican las heridas y las traiciones, vas a conseguir una derrota victoriosa . Así escribo las palabras que ya no son o que ya no son nombres. ¿Para quién? ¿Por qué? Apenas recuerdo mi propia lengua, y nunca voy a aprender bien otra. Sólo puedo escribir las sombras de la batalla. Invisible. Con todo, ¿cree alguien aún que detrás de esas sombras se esconden figuras? Hoy en día la carne y el alma en muchos sitios han pasado a ser uno, los ángeles y los demonios se han hermanado , Dios y el mundo se han fundido. Exagero y generalizo, pero consigo un buen final. Si para alguien la vida espiritual aquí es algo más que una sombra, entonces se ve atraído por un postrer libertinaje que conduce a un hèn-kaì-pân carnal-espiritual, angelical-diabólico, divina-laico. Vuelvo a exagerar, y el final será aún mejor . Yo mismo anoto los gritos que se desgarran de mí en el momento de protestar en contra de esta sabiduría. No suelo percibir que lucho, pero cuando me despierto sé que tras de mí hay otra batalla. Cada vez más decisiva . Así que unas palabras sobre la batalla. Sobre la sangre, sobre la somnolencia mortal y sobre el despertar en la vida. Odas al dolor y a la separación, al engaño y al amor. Y palabras de la ironía que las corroen, sin saber que tal vez ellas mismas son también odas. Son todo lo que tengo . Y lo sé: cuando desaparezcan, nadie las va a echar en falta .

[najprej in načelno] zakaj se sploh borim in govorim tako in pišem recimo zakaj ni z mano tako kot se tale list trte zapogiba sam vase in tale ogenj na nebu sije na vse strani zakaj ni z mano preprosto ista zgodba in zakaj se kar ne zapognem in sledim ali osvetlim vse mogoče kar pride na vrsto čisto slučajno in zakaj ne bi bil nič drugega od tega in od kogar koli in zakaj ne pustim lepo vseh misli in besed da se objamejo in pobijejo med sabo in mirna bosna zakaj izločam in izbiram in se trudim nekaj pozabljati in se nečesa spominjati in živeti tako in govoriti in pisati najprej in načelno tega ne vem ampak odgovor je na dlani čim več zapiskov s poti čim več brodolomskih ostankov duhovnih katastrof in razbitin zapisuj omahovanje je govoril zapisuj omahovanje te slečene kačje kože so edino kar ostane te razcefrane kože te tvoje levitve to je edina sled ali ni čuden ta zanikovalec v tebi ki ti prepoveduje pisati ravno tako kot bi bilo komu všeč če je kaj ljubezni vredno je to ta pasji sin»

[en primer lugar y antes que nada] por qué me esfuerzo y hablo así y escribo digamos por qué conmigo no es como con aquella hoja de vid que se enrolla en sí misma o como con aquel fuego que brilla en el cielo en todas direcciones por qué no es conmigo igual y por qué no me doblo y sigo o ilumino todo lo que me viene al azar y por qué no ser nada más que esto y que todos y por qué no abandono todos los pensamientos y las palabras para que se abracen y se maten entre ellos y sanseacabó por qué rechazo y elijo y me esfuerzo en olvidar algo y en recordar algo y en vivir así y hablar y escribir en primer lugar y antes que nada esto no lo sé pero la respuesta está clara el máximo de anotaciones del viaje el máximo de restos de un barco naufragado de las catástrofes espirituales y destrozos anota la vacilación dijo anota la vacilación estas pieles peladas de serpientes son lo único que queda estas pieles arrancadas son tus mudas es tu única marca no es extraño que el que niega en ti que te prohíbe escribir para que a alguien le guste si hay algo que merezca el amor es este cachorro»

Читать дальше
Тёмная тема
Сбросить

Интервал:

Закладка:

Сделать

Похожие книги на «Combate espiritual»

Представляем Вашему вниманию похожие книги на «Combate espiritual» списком для выбора. Мы отобрали схожую по названию и смыслу литературу в надежде предоставить читателям больше вариантов отыскать новые, интересные, ещё непрочитанные произведения.


Отзывы о книге «Combate espiritual»

Обсуждение, отзывы о книге «Combate espiritual» и просто собственные мнения читателей. Оставьте ваши комментарии, напишите, что Вы думаете о произведении, его смысле или главных героях. Укажите что конкретно понравилось, а что нет, и почему Вы так считаете.

x