Juan Moisés De La Serna - Psihologija Sreće

PSIHOLOGIJA SREĆE

SADA NADOHVAT RUKE SVIMA

Juan Moisés de la Serna

Prevodio: Barbara Vukovic

Autorsko pravo © 2018

SADRŽAJ

POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU

POGLAVLJE: NEURALNE OSNOVE SREĆE

POGLAVLJE: U POTRAZI ZA SREĆOM

POGLAVLJE: PREDNOSTI SREĆE

POGLAVLJE: KADA SREĆA IZOSTANE

ZAKLJUČCI

O Juanu Moisesu de la Serni

PREDGOVOR

Govorimo li o sreći ona postaje iluzija, cilj u životu, nešto jako priželjkivano i u isto vrijeme prolazno, barem je tako mislimo li na idealiziranu sreću koja se prodaje u trgovinama, na televiziji ili radiju, ali sreća je nešto više od postizanja željenog cilja, to je svakodnevni napor da održimo to stanje, uostalom čemu težiti sreći ako ćemo ju kasnije izgubiti?

U ovoj elektroničkoj knjizi upoznajemo se s najnovijim istraživanjima vezanima za sreću, što je sreća i kako ju postići, što se događa kada ju ne postignemo i kada se pojave poteškoće i prepreke za njezino ostvarenje.

Sve je objašnjeno na jasan i jednostavan način s ciljem pružanja iskustva koje će nas obogatiti i pomoći nam u osobnoj potrazi za srećom: stvarnom, ostvarivom i dokučivom te ponad svega trajnom.

Prvo što treba znati o sreći jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da su emocije dio života bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim našim poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda važnost njihova proučavanja. Teoretičare emocija možemo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira između pozitivnih i negativnih osjećaja i one koji ih smatraju višedimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doživljajne, eskpresivne i fiziološke komponente. Emociju možemo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omogućuje da opaža i reagira na okolinu (na podražaj). Jednostavnije rečeno, možemo razmatrati tri moguća stanja: pozitivno (radost ili sreća), neutralno (ravnodušnost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o načinu opažanja i reagiranja na okolinu. Takvo kronično stanje smatra se karakteristikom ličnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobičajeni način reagiranja na unutarnje ili vanjske podražaje. Razbijemo li kronična emocionalna stanja, primjećujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojačane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao što su opći anksiozni ili veliki depresivni poremećaj.

Drugo stajalište smatra emociju adaptivnim procesom doživljajnog, fiziološkog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podražaj koji može biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snažno utječe na način razmišljanja, kao i na organizam i ponašanje.

Obradu emocije možemo podijeliti u dva dijela: opažanje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doživljajni proces nižeg reda, u kojemu se opaža i procjenjuje emocionalni podražaj; dok drugi podrazumijeva doživljajni proces višeg reda u kojemu se kontekstualizira ono što se opaža i tumači na temelju dosadašnjih iskustava.

Čini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opažanja može ili ne mora uključivati emocionalno iskustvo.

Što se tiče odnosa između spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajališta:

- S jedne strane imamo zagovornike teorije da u određenim okolnostima emocije blokiraju i isključuju spoznaju, jer su to osjećajne vještine i sposobnosti, karakteristike po kojima se ljudski rod razlikuje od jednostavnog matematičkog ili podaktovnog računalnog procesa.

- Suprotno mišljenje brani tezu da se ljudsko biće razlikuje od životinja po superiornim spoznajnim procesima, dodjeljujući emocije sekundarnim i iracionalnim procesima koji su gotovo uvijek nerazumni, tipični za životinje.

- Treće stajalište smatra oba spoznajna procesa neovisnima, ali koji u određenim okolnostima djeluju zajedno.

Postojanje perceptivno-mnemoničko emocionalnog kruga u ljudskom mozgu široko je prihvaćeno gdje amigdala igra ključnu ulogu jer bilježi događaje emocionalnih podražaja. Tako informacija emocionalnog sadržaja ima znatno veću šansu da ćemo ju bolje pohraniti i zapamtiti za razliku od informacije neutralnog sadržaja.

Višestruka veza između amigdale i ekstrastrijatnih vidnih područja i hipokampusa omogućuje amigdali da prilagodi svoje djelovanje i olakša perceptivne i mnemoničke zadaće u ovim područjima.

Ipak, postoje dokazi koji ukazuju da je emocionalno učenje povezano s amigdalom vremenski ograničeno te da bi utjecaji na pamćenje mogli biti posljedica djelovanja drugih područja mozga, kao što je orbitofrontalni korteks.

Kao što je već rečeno, radi se o krugu emocionalnog procesa koji je u suprotnosti sa specifičnim putem spoznajnog procesa.

Čini se da se podražaji u emocionalnom krugu automatski grublje i brže analiziraju, prema konfiguracijskoj strategiji, a radi se o pojednostavljenoj komunikaciji koja sadrži važne informacije, neophodne za opstanak i pravilan razvoj unutar ekološke niše.

Iz tog razloga, ove sposobnosti paralelnog procesa predstavljaju prednost kod preživljavanja u okolini budući da omogućuju pojedincu da istog trenutka izbjegne prijetnje i opasnosti, čak i prije obrade informacije u prefrontalnom korteksu.

Vidimo da je emocionalni svijet složeniji nego što se to čini na prvi pogled. Kada govorimo o komponentama emocija, ovisno o tome na što se usredotočimo, možemo ih izdvojiti više ili manje; tako da kod prvog stajališta možemo govoriti o tri izraza emocija:

- Neurofiziološki, koji podrazumijeva sve neuralne puteve i strukture pojedinačno odgovorne za svaku od emocija, kao i vegetativne odgovore koji prat emocije poput vazokonstrikcije, tahikardije i ubrzanog disanja.

- Ekspresivni, kod kojeg se tijelo pretvara u ogledalo emocija koje se manifestiraju nehotice kroz izraz lica i položaj ostatka tijela, napinjući ili opuštajući određene mišiće koji mogu odavati ono što osjećamo, uključujući i pokušaje skrivanja emocija. Isto tako, ova komponenta govori o tome što treba učiniti ili ne da bismo slijedili emociju tj. kako izraziti geste koje su reakcija na ponašanje i način odnosa s drugima.

- Doživljajni, koji ima više veze s osobnom ili tuđom percepcijom emocije tj. kako tumačiti subjektivno iskustvo osjećaja. Problem u ovom slučaju je aleksitimija kao posljedica neadekvatnog emocionalnog učenja, kada osoba nije u stanju prepoznati i ispravno protumačti vlastite i tuđe emocije.

Stoga, sreća ne podrazumijeva isključivo neko prolazno stanje, već kao emocija uključuje i način razmišljanja, osjećanja i djelovanja tj. pojedinac se osjeća sretnim cijelim bićem.

Opisujemo li osobine i značajke emocija, govorimo o njihovim komponentama:

- Pozitivne emocije naspram negativnih, gdje su među prvima ljubav, nada, žudnja, suosjećanje, radost…a među negativnima bijes, mržnja, očaj, tuga…Sreća je bez sumnje u osnovi i po definiciji pozitivna emocija.

- Emocije visoke i niske aktivacije, među prvima bi bile euforija, ljutnja, bijes…dok bi među drugima bile tuga, sjeta i ravnodušnost…Sreća može biti jedno od najispunjivajućih iskustava s važnom komponentom aktivacije koja je slična euforiji.