Juan Moisés De La Serna - Psihologija Sreće

Zbog toga ljudi s visokom razinom aleksitimije ne samo da su izloženi većim tjelesnim zdravstvenim problemima kao što je pojava čira i drugi psihosomatski poremećaji, već su skloniji psihološkim poremećajima, a sve to zbog neadekvatnog razvoja emocionalne inteligencije.

Ti ljudi, kao što je vidljivo iz rezultata istraživanja, imaju poteškoće u postizanju odgovarajuće razine sreće i to unatoč činjenici što su ostvarili mnoge ciljeve u svome životu.

To su ljudi koji, untaoč tome što imaju sve, ne mogu biti sretni.

U ovom poglavlju opisane su različite varijante i podražaji koji potiču stanje sreće, uzevši u obzir mnoge prednosti vezane za duševno stanje i društvene odnose.

Međutim, prvo treba pojasniti da je sreća apstraktni pojam koji je postao nešto čemu se neprestano teži i što je svrha današnjeg društva. Suprotno onome što bismo pomislili, nema jedinstvene definicije, a kamoli načina postizanja tog stanja sreće.

To znači da još uvijek postoje mnoge nepoznanice: kako se stvara, održava ili obnavlja to stanje nakon što ga izgubimo?

Iz tog razloga provode se neprekidna istraživanja koja ispituju što to utječe na stanje sreće, ili drugim riječima: koji to čimbenici osiguravaju najveću sreće?

To je bilo pitanje istraživanja koje je provelo Sveučilište Istočne Karoline (SAD) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Europe Journal of Psychology .

U istraživanju je sudjelovalo 109 odraslih osoba u dobi od 19 do 61 godine, od toga 66 žena, intervjuiranih putem interneta i plaćenih za sudjelovanje.

Svatko je odgovorio na tri standardna upitnika, jedan o afektivnom stilu pod nazivom Affective Style Questionnaire , drugi o stilu duhovitosti pod nazivom Humor Style Questionnaire te posljednji u kojemu je ocijenjena subjektivna razina sreće sudionika pod nazivom Subjective Happiness Scale .

Afektivni sti pokazuje kako se slažemo s drugima s emocionalnog stajališta, može biti s povjerenjem ili nepovjerenjem, s velikodušnošću ili nenaklonošću.

Stil duhovitosti povezan je s načinom na koji gledamo na život, s humorom, ozbiljno ili gledamo sve crno…

Subjektivna razina sreće je količina sreće koju doživljavamo u životu.

Rezultati upućuju na vezu između afektivnog stila i stila duhovitosti te svega što je pozitivno povezano sa subjektivnom razinom sreće.

Dakle, dovoljno je njegovati jedan od ova dva čimbenika, afektivni stil i stil duhovitosti, da bi se povećala razina subjektivne sreće sudionika i ljudi općenito.

Rezultati koji su s druge strane bili očekivani, uzevši u obzir da je na pojedinačan način pozitivan odnos između stila duhovitosti i sreće već sagledan tj. da vesela i razigrana osoba omogućuje sebi i drugima bolje opće stanje koje će prerasti u sreću.

Kao što je već rečeno, sreća je struktura povezana s mnogim vanjskim i unutarnjim varijablama, ali u kojoj mjeri ovisi o razini samopoštovanja kod pojedinca?

Treba imati na umu da je samopoštovanje struktura koja se formira od najranije dobi kroz pozitivna i negativna iskustva te upućuje na to kako pojedinac vidi samoga sebe tj. vlastiti odraz, bez obzira na unutarnju ili vanjsku stvarnost.

Osoba s visokim samopoštovanjem je u mogućnosti postići ciljeve koje si postavi, uporna je i bori se za ono što želi i kada naiđe na poteškoće doživljava ih kao testove ili pouke u životu koje treba prihvatiti i nastaviti dalje.

Osoba s niskim samopoštovanjem osjeća se inferiorno u odnosu na druge i nije u mogućnosti činiti isto ono što i drugi uključujući i ostvarenje vlastitih ciljeva te je jako ovisna o tuđem mišljenju, teško podnosi frustracije i pretvara čak i najmanju poteškoću na putu u nepremostivu prepreku, što samo ojačava njezin osjećaj beskorisnosti.

Iako su to ekstremni primjeri, svatko ima više ili niže samopoštovanje i u skladu s njim stvara odnose s ljudima, kako na poslu tako i u privatnome životu.

Međutim, ako se samopoštovanje razvija s iskustvom, ono se može promijeniti s vremenom s obzirom na dobra ili loša iskustva što omogućava da u istoj situaciji zauzmemo pozitivan ili destruktivan stav. Ali, da li je sreća izravno povezana sa samopoštovanjem?

To je pokušao istražiti Ured za studente s invaliditetom Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Nagoyi zajedno s Centrom za eksperimentalno istraživanje društvenih znanosti i Odsjekom za bihevioralne znanosti Fakulteta za humanističke znanosti (Sveučilište u Hokkaidu) u Japanu, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Frontiers in Psychology.

U istraživanju je sudjelovalo 537 mladih, od toga 176 djevojaka.

64% studenata bilo je na prvoj godini studija dok su ostali bili na drugoj godini.

Svi su dobili standardni upitnik za procjenu sreće i samopoštovanja kako bi se istražilo, putem Rosenbergove skale samopoštovanja, postoji li veza između njih.

Rezultati ukazuju da veza između sreće i samopoštovanja varira ovisno o okolnostima kroz koje osoba mora proći, tako kada se suočavamo s nesigurnom situacijom i promjenom, kao što je primjerice početak studija gdje je sve novo, predmeti, profesori, kolege, fakultet… jača je veza između sreće i samopoštovanja, što znači da će ljudi s visokim samopoštovanjem biti sretniji od onih s niskim samopoštovanjem.

Kada je osoba u stabilnom okruženju, primjerice učenici druge godine koji već poznaju okolinu i u kojoj se snalaze, unatoč sitnim promjenama poput predmeta i nekih nastavnika, održavanje ostatka uvjeta slabi taj odnos čineći druge varijable važnijima u sreći tj. u stabilnom okruženju onaj tko ima visoko samopoštovanje ne mora nužno biti najsretniji.

Iako su rezultati jasni o vezi između samopoštovanja i sreće, istraživanje je obavljeno u vrlo karakterističnom području akademske zajednice i u određenom razdoblju razvoja samopoštovanja kao što je studentsko doba, kako bi se utvrdio ovaj odnos treba provesti nove analize u drugim sredinama i u drugim dobima, jer bi to moglo biti jednostavno samo obilježje mladih ljudi.

Ovakav način analize sreće može se provesti u određenom sektoru kod određene populacije, poput mladih ljudi ili studenata, no sreća se može analizirati i na globalnoj razini.

Jedan od najosjetljivijih pokazatelja kako stvari funkcioniraju u nekoj zemlji jest upravo kako se njegovi stanovnici osjećaju što se tiče sreće.

Postoje mnogi pokazatelji za prepoznavanje zdravlja stanovnika neke zemlje u vezi s ljudskim resursima i dostupnim infrastrukturama kao što je primjerice tehnologija korištena u tom pogledu. Ali sreća kao vrlo osobna struktura ne može se mjeriti na ovaj način.

Sigurno je da će svaka osoba na ulici dati jedinstvenu i posebnu viziju sreće. Za nekoga će to biti posao, drugima prijateljstvo ili slobodno vrijeme i tako ćemo dobiti onoliko odgovora koliko smo ljudi ispitali, znači može li se izmjeriti sreća neke zemlje?

Uzmemo li u obzir da zemlju čine stanovnici, trebalo bi nekako procijeniti sreću svakog pojedinog stanovnika te zemlje.

Текст предоставлен ООО «ЛитРес».

Прочитайте эту книгу целиком, на ЛитРес.