Jack Vance - Mjesečev moljac

Čovjek s maskom Pješčanog Tigra popne se na splav prilično dostojanstveno i pokuca na palubnu ogradu Thissellove kuće-broda.

Thissell se pojavi. Sirenski bon-ton nije zahtijevao da se slučajni posjetilac pozove na brod, tako da je samo zasvirao pitanje na zachinku.

Pješčani Tigar zasvira svoj gomapard i zapjeva; — Zora nad zaljevom Fan obično je predivan događaj; nebo je bijelo, u žutim i zelenim bojama; kada se Mireille digne, magla gori i uvija se poput plamena. Onaj koji pjeva nalazi veće zadovoljstvo u tom satu ako ploveći leš stranca ne budu tu da pokvari užitak pogledu.

Thissellov zachinko ispusti zapanjeno pitanje gotovo sam; Pješčani Tigar dostojanstveno se pokloni. — Pjevač ne priznaje ravnog sebi u postojanosti naravi; ipak, ne želi da ga opsjedaju lakrdije nezadovoljnog duha. Zato je naredio svojim robovima da remenom zavežu članke leša za pramac tvoje kuće-broda. Vjerojatno ćeš izvršiti rituale uobičajene na vanjskim svjetovima. Onaj koji pjeva želi ti dobro jutro i sada odlazi.

Thissell požuri na pramac. Tu je gotovo golo i bez maske plutalo tijelo zrela muškarca, držano zrakom u hlačama na površini.

Thissell je proučavao mrtvo lice koje je izgledalo bez karaktera i prazno — možda kao izravna posljedica običaja nošenja maske.

Tijelo je bilo srednjeg rasta i težine, a Thissell je procijenio starost između četrdeset i pet i pedeset godina. Kosa je bila obične smeđe boje, crte lica podbuhle od vode. Nikakvi tragovi nisu ukazivali na to kako je čovjek umro.

To mora da je Haxo Angmark, mislio je Thissell. Tko bi drugi mogao biti? Mathew Kershaul? Zašto ne? Thissell je nervozno razmišljao. Rolver i Welibus već su se iskrcali i otišli za svojim poslovima. Pogledao je preko zaljeva da bi ugledao Kershaulovu kuću-brod i otkrio da je upravo vežu uz dok. I dok je gledao, Kershaul skoči na obalu, noseći Pećinsku Sovu.

Izgledao je zamišljen. Prošao je Thissellovu kuću-brod, a da nije podigao oči s doka.

Thissel se okrene prema mrtvacu. Znači, Angmark, bez sumnje.

Nisu li tri čovjeka sišla s brodova Rolvera, Welibusa i Kershaula, noseći karakteristične maske? Očito, tijelo je Angmarkovo… To lako rješenje odbilo je smiriti se u Thissellovoj glavi, Kershaul je istaknuo da bi još jedan stranac bio lako otkriven. Kako hi se Angmark mogao sakriti osim ako nije… Thissell odagna pomisao. Tijelo je očito bilo Angmarkovo.

A ipak…

Thissell pozove robove, izda naređenje da se pogodan sanduk donese na dok, da se tijelo stavi u njega i prenese na pogodno posljednje počivalište. Robovi nisu izgledali oduševljeni zadatkom, pa je Thissell morao snažno, ako ne već vješto, udariti u hymerkin da pojača zapovijedi.

Krenuo je niz dok, izišao na šetalište, prošao kraj ureda Welibusa i krenuo malom ugodnom uličicom do svemirske luke.

Kada je stigao, vidio je da Rolver još nije došao. Nad-rob, kojem je položaj bio označen žutom rozetom na maski od crne tkanine, upita kako može pomoći. Thissell reče da želi poslati poruku u Polipolis.

Nema problema, izjavio je rob. Ako Thissell napiše svoju poruku jasnim štampanim slovima, odmah će biti poslana.

Thissel je napisao:

STRANAC PRONAĐEN MRTAV, VJEROJATNO ANGMARK. DOB 48, SREDNJEG RASTA, SMEĐA KOSA. DRUGIH PODATAKA O IDENTIFIKACIJI NEMA. ČEKAM POTVRDU I/ILI INSTRUKCIJE.

Adresirao je poruku na Castela Cromartina u Polipolisu i predao je nad-robu. Trenutak kasnije začuo je karakteristično pucketanje trans-svemirskog emitiranja.

Prošao je jedan sat. Rolver se nije pojavio. Thissell je nestrpljivo šetkao uredom. Nije se moglo znati koliko će morati čekati: transsvemirski prijenos nepredvidljivo je varirao. Ponekad je poruka stigla u nekoliko mikro-sekundi; ponekad je lutala kroz nepoznate prostore satima; bilo je i nekoliko dokazanih slučajeva da su poruke bile primljene prije nego što su poslane.

Prošlo je još pola sata i Rolver je napokon stigao, noseći uobičajenu Jezersku Pticu. Tog trena Thissell začuje piskuta-nje poruke koja je stizala.

Rolver je izgledao iznenađen što je vidio Thissella. — Što te dovodi tako rano?

Thissell objasni: — Radi se o tijelu koje si mi uputio jutros. Javio sam svojim pretpostavljenima o tome.

Rolver podigne glavu i posluša zvuk poruke koja je stizala: — Čini se da ti stiže odgovor. Bolje da se pobrinem oko toga.

— Čemu se gnjaviti? — upita Thissell. — Tvoj rob izgleda sposoban.

— To je moj posao — izjavi Rolver. — Odgovoran sam za točne prijenose i prijeme svih svemirograma.

— Idem s tobom — reče Thissell. — Oduvijek sam želio vidjeti kako radi ta aparatura.

— Bojim se da je to protupropisno — reče Rolver. Otišao je do vrata od unutrašnjeg odjeljka. — Dobit ćeš svoju poruku za koji tren.

Thissell je prosvjedovao, ali ga je Rolver ignorirao i ušao unutra.

Pet minuta kasnije vratio se noseći malu žutu kovertu.. — Vijesti nisu baš dobre, — objavi s neuvjerljivim sažaljenjem.

Thissell potišteno otvori kovertu. Poruka je glasila:

TIJELO NIJE ANGMARKOVO. ANGMARK IMA CRNU KOSU. ZAŠTO NISI BIO NA PRIZEMLJENJU. TEŽAK PREKRŠAJ. JAKO NEZADOVOLJAN. VRATI SE U POLIPOLIS PRVOM PRILIKOM.

Thissell spremi poruku u džep. — Uz put, kakve je boje tvoja kosa?

Rolver zasvira iznenađeno triliranje na svom kivu: — Plavokos sam. Zašto pitaš?

— Čista radoznalost.

Rolver zasvira još jednu frazu na kivu: — Sada razumijem. Dragi moj momče, kako si ti sumnjičav!

Gledaj! — okrene se i rastvori nabore maske na šiji. Thissell ugleda da je Rolver stvarno plavokos.

— Jesam li te uvjerio? — upita veselo Rolver.

— Stvarno jesi — reče Thissell. — Nego, imaš li kakvu masku koju bi mogao posuditi? Već mi je muka od ovog Mjesečeva Moljca.

— Bojim se da nemam — reče Rolver. — Ali trebaš samo ući u trgovinu maskama i izabrati.

— Da, naravno — reče Thissell. Napustio je Rolvera i vratio se u Fan. Prolazeći kraj Welibusova ureda, oklijevao je, a tada uđe.

Danas je Welibus nosio blistavu tvorevinu od zelenih staklenih prizmi i srebrnih kuglica, masku koju Thissell nikad prije nije vidio.

Welibus ga oprezno pozdravi uz pratnju kiva: — Dobro jutro, Ser Mjesečev Moljče.

— Neću ti oduzeti previše vremena — reče Thissell — ali imam jedno prilično osobno pitanje. Kakve ti je boje kosa?

Welibus je oklijevao koji tren, a tada se okrene i podigne zaslon svoje maske. Thissell ugleda teške crne kovrče: — Da li ovo odgovara na tvoje pitanje? — zanimao se Welibus.

— Sasvim — reče Thissell. Prešao je šetalište i odšetao dokom do Kershaulove kuće-broda. Kershaul ga pozdravi bez oduševljenja i pozove ga na brod nehajnim pokretom ruke.

— Volio bih te nešto pitati — reče Thissell. — Kakve ti je boje kosa?

Kershaul se tugaljivo nasmije: — Ono malo što je preostalo je crno. Zašto pitaš?

— Radoznalost.

— Hajde, hajde — reče Kershaul neuobičajenom otresitošću. — Kriješ nešto.

Thissell, osjećajući da mu je potreban savjet, prizna: — Situacija je ovakva. Mrtav stranac pronađen je jutros u luci. Kosa mu je smeđa. Nisam sasvim siguran, ali prilike su — samo malo, da, dva naprama tri, da je Angmarkova kosa crna.

Kershaul čupne bradicu svoje Pećinske Sove: — Kako si došao do te vjerojatnosti?

— Ta informacija došla je do mene kroz Rolverove ruke. On ima plavu kosu. Ako je Angmark preuzeo Rolverov identitet, on bi svakako promijenio informaciju koju sam jutros primio. Ti i Welibus imate crnu kosu.

— Hm — reče Kershaul. — Da vidim da li slijedim tvoj način razmišljanja. Misliš da je Haxo Angmark ubio Rolvera, Welibusa ili mene i preuzeo identitet umorenog. Točno?