Jack Vance - Mjesečev moljac

Thissell odvrati prilično samosvjesno: — Nisam bio siguran…

— Stavi je — reče Rolver, okrenuvši se. On sam nosio je tvorevinu od tamnozelenih pločica i plavo lakiranog drveta. Crna pera izbijala su iz obraza, a pod bradom mu je visio crno-bijeli čuperak; krajnji efekt bio je da je to osoba podrugljiva i poslušna.

Thissell pričvrsti masku na lice, ne znajući da iz svega napravi šalu ili da zadrži rezerviranost s obzirom na svoj položaj.

— Jesi li maskiran? — upita Rolver preko ramena.

Thissell potvrdno odgovori i Rolver se okrene. Maska mu je skrivala izraz lica, ali mu ruka nesvjesno krene prema tipkama obješenim o bok. Instrument zazvuči triliranjem šoka i pristojne zaprepaštenosti. — Ne možeš nositi tu masku! — zapjeva Rolver. — Gdje si je uopće nabavio?

— To je kopija maske iz muzeja u Polipolisu — izjavi Thissell ukočeno. — Siguran sam da je autentična.

Rolver kimne, a maska je izgledala podrugljivije nego prije. — Autentična jest. To je varijanta tipa poznatog pod imenom Pobjednik Morskih Zmajeva, a nose je u ceremonijalnim procesijama osobe velikog ugleda — prinčevi, junaci, zanatski majstori, veliki glazbenici.

— Nisam znao…

Rolver učini gestu slabog razumijevanja: — Naučit ćeš to u svoje vrijeme. Pogledaj moju masku. Danas nosim Jezersku Pticu. Osobe malog ugleda, kao na primjer ti ili neki drugi posjetilac s vanjskih planeta, nosi nešto ovakvo.

— Čudno — reče Rolver kada su krenuli preko piste prema niskoj betonskoj zgradi. — Pretpostavljao sam da čovjek može nositi koju god masku želi.

— Naravno — reče Rolver. — Nosi koju god masku hoćeš — ako stojiš iza nje. Na primjer, ova Jezerska ptica. Nosim je da pokažem da ne dopuštam sebi previše. Ne tvrdim da posjedujem mudrost, žustrinu, svestranost, muzičku nadarenost, surovost ili bilo koju od tucet sirenskih vrlina.

— Razgovora radi — reče Thissell — što bi se dogodilo da prošetam ulicama Zundara ovako maskiran?

Rolver se nasmije prigušeno ispod maske: — Kada bi prošetao dokovima Zundara — tamo nema ulica — bilo kako maskiran, bio bi mrtav za jedan sat. To se dogodilo Benku, tvom prethodniku. Nije se znao vladati. Nitko od nas stranaca ne zna se vladati. U Fanu nas toleriraju toliko dugo dok se držimo našeg mjesta. Ali ovako opremljen ne bi mogao prošetati čak ni Fanom. Netko tko nosi Vatrenu Zmiju ili Vilenjaka Grmljavine — to jest, maske — stao bi ti na put. Zasvirao bi krodatch i ako ne bi uspio izazvati njegovu smionost pasažem na skaranyiju, vražjem instrumentu, zasvirao bi svoj hymerkin — instrument koji koristimo za robove. To je krajnji izraz prezira. Ili bi udario u svoj gong za dvoboj i napao te odmah na mjestu.

— Nisam imao pojma da su ljudi ovdje toliko goropadni — reče Thissell prigušeno.

Rolver slegne ramenima i otvori masivna čelična vrata svog ureda. — Neke se stvari mogu učiniti na Glavnom trgu Polipolisa, a da ne izazovu kritiku.

— Da, to je istina — reče Thissell. Pogleda po uredu. — Čemu toliko osiguranje? Beton, čelik?

— Zaštita od divljaka — reče Rolver. — Silaze s planina noću, kradu što mogu i ubijaju svakog koga nađu na obali.

Priđe ormaru i izvadi masku. — Evo. Upotrijebi ovog Mjesečevog Moljca; neće ti donijeti neprilike.

Thissell bez oduševljenja pregleda masku. Bila je napravljena od krzna mišje boje, s obje strane usta imala je čuperke dlaka i par pera nalik na antene na čelu. Bijele čipkaste rese visile su sa sljepočica, a pod očima su bili crveni nabori — sve skupa tugaljiv i komičan efekt.

— Označava li ova maska nekakav ugled — upita Thissell.

— Ne baš veliki.

— Ali ja sam konzularni predstavnik — reče Thissell. — Predstavljam domovinske planete, stotine milijardi ljudi.

— Ako domovinske planete žele da njihov predstavnik nosi masku Pobjednika Morskih Zmajeva, onda je bolje da pošalju takva čovjeka.

— Razumijem — skrušeno reče Thissell. — Pa, ako baš moram…

Rolver pristojno pogleda u stranu dok je Thissell skidao Pobjednika Morskih Zmajeva i navukao skromnijeg Mjesečevog Moljca preko glave — Pretpostavljam da mogu naći nešto zgodnije u nekoj trgovini — reče Thissell. — Rekli su mi da čovjek jednostavno uđe i uzme ono što želi, zar ne?

Rolver kritički pogleda Thissella: — Ova je maska, bar privremeno, savršeno pogodna. I važno je da ništa ne uzimaš u trgovinama dok ne znaš strakh vrijednost stvari koje želiš. Vlasnik gubi ugled ako osoba malog strakha slobodno ode s njegovim najboljim radom.

Thissell ogorčeno zatrese glavom: — Ništa od toga mi nisu rekli!

Znao sam za maske, naravno, i pomno poštenje zanatlija, ali ovo inzistiranje na ugledu, strakhu, kako god da se zove…

— Nije važno — reče Rolver. — Nakon godinu-dvije počet ćeš se snalaziti. Pretpostavljam da govoriš jezik?

— Oh. da. Svakako.

— Koje instrumente sviraš?

— Pa, koliko sam razumio, bilo koji mali instrument je pogodan, a mogu i samo pjevati.

— Vrlo netočno. Samo robovi pjevaju bez pratnje. Predlažem ti da naučiš svirati sljedeće instrumente čim prije: hymerkin za robove. Gangu za razgovor s bliskim prijateljima ili nekim tek malo manjim po strakhu. Kiv za prigodno, pristojno pitanje. Zachinko za formalne stvari. Strapan ili krodatch za tebi društveno niže — u tvom slučaju ako želiš nekog uvrijediti. Gomapard [4] Gomapard: jedan od rijetkih električnih instrumenata koji se koriste na Sireni. Oscilator stvara ton poput oboe koji se modulira, prigušuje, vibrira, diže i spušta po visini pomoću četiri tipke. ili kontrakamanthil za ceremonijale. Na trenutak razmisli. — Crebarin, vodena lutnja i slobo također su vrlo korisni, ali možda je bolje da prvo naučiš instrumente koje sam nabrojao. Oni bi ti trebali omogućiti najrudimentarnije načine komuniciranja.

— Da ne pretjeruješ? — upita Thissell. — Ili se šališ?

Rolver se sjetno nasmije — Nikako. Prije svega, treba ti kuća-brod. A onda će ti trebati robovi.

Rolver je odveo Thissella iz luke na dokove Fana, šetali su sat i po ugodnim putem ispod golemog drveća prepunog voća, žitnih mahuna, vrećica šećernog soka.

— Trenutno — reče Kolver — u Fanu se nalaze samo četiri stranca, uključujući i tebe. Odvest ću te do Welibusa, našeg trgovačkog zastupnika. Mislim da ima jednu staru kuću-brod koju bi ti mogao dati.

Corneiy Welibus živio je u Fanu petnaest godina, stekavši dovoljno strakha da bi mogao nositi masku Južnog Vjetra s autoritetom. Bila je napravljena od plavog diska s inkrustacijama od lapis-lazulija. okružena aureolom svjetlucave zmijske kože. Srdačniji i veseliji od Rolvera, ne samo da je opskrbio Thissella kućombrodom nego i raznim muzičkim instrumentima i parom robova.

Smeten tom darežljivošću, Thissel promrmlja nešto o plaćanju, ali ga Welibus presiječe velikodušnom gestom. — Moje drage momče, ovo je Sirena. Ovakve sitnice ne stoje ništa.

— Ali kuća-brod…

Welibus odsvira uljudnu malu frazu na kivu. — Bit ću iskren, Ser Thissell. Brod je star i pomalo otrcan. Ja ga ne mogu koristiti; škodilo bi mom statusu. Ljupka melodija popratila je njegove riječi.

— Tebe status još ne mora brinuti. Tebi je potrebno samo sklonište, komfor i sigurnost od Noćnika.

— Noćnika?

— Kanibala koji haraju obalom poslije zalaska.

— Oh, da. Rolver ih je spomenuo.

— Strašna bića. Nećemo o njima. — Drhtavo triliranje začuje se iz kiva. — A sada, o robovima. — Pokuca zamišljeno plavi disk kažiprstom: — Rex i Toby će biti dobri. — Podigne glas i odsvira brzo čegrtanje na hymerkinu.

«Avan esx trobu!»

Robinja se pojavi, noseći nekoliko desetaka uskih vrpci ružičastog platna i ljepušnu crnu masku na kojoj su se sjajili cekini od bisera.