Jack Vance - Mjesečev moljac

«Fascu etz Rex ae Toby.»

Rex i Toby se pojave, noseći široke maske od crne tkanine i crvenkastosmeđe haljetke od kože. Welibus im se obrati rezontnim čegrtanjem hymerkina, predajući ih njihovom novom gospodaru, obećavši im nakon toga slobodu da se vrate na svoje rodne otoke.

Ispružili su se na tlu i zapjevali pokornosti Thissellu mekim, hrapavim glasovima. Thissell se nervozno nasmije i progovori na sirenskom. — Idite na kuću-brod, dobro je očistite i donesite hrane.

Toby i Rex tupo su gledali kroz rupe na maskama. Welibus ponovi naređenja prateći se hymerkinom. Robovi se poklone i odu.

Thissell je zaprepašteno gledao instrument. — Nemam blagog pojma kako da naučim svirati ove stvari.

Welibus se okrene Rolveru: — Što je s Kershaulom? Možemo li ga uvjeriti da da neke osnovne instrukcije Ser Thissellu?

Rolver kimne zamišljeno: — Kershaul bi mogao to preuzeti.

Thissell upita: — Tko je Kershaul?

— Treći iz naše male skupine prognanih — odgovori Welibus — antropolog. Jesi li pročitao Sjajni Zundar? Rituali na Sireni?

Narod bez lica? Ne? Šteta. Izvrsni radovi. Kershaul ima veliki ugled i vjerujem da s vremena na vrijeme posjećuje i Zundar. Nosi Pećinsku Sovu, ponekad Zvjezdanog Lutalicu, pa čak i Mudrog Suca.

— Prešao je na Ekvatorijalnu Zmiju, — reče Rolver. — Varijantu s pozlaćenim zubima.

— Stvarno! — divio se Welibus. — Zaslužio je, moram priznati.

Izvrstan čovjek, dobar drug, uistinu. — I zamišljeno udari u zachinko.

Prošla su tri mjeseca. Pod pokroviteljstvom Mathew Kershaula, Thissell je vježbao hymerkin, gangu, strapan, kiv, gomapard i zachinko. Kontra-kamanthil [5] Kontra-kamanthil: instrument sličan gangi, samo što se tonovi stvaraju savijanjem i približavanjem kruga od štavljene kože prema jednoj ili više od četrdeset i šest žica. , krodatch, slobo, vodena lutnja i drugi instrumenti mogu pričekati, rekao je Kershaul, dok Thissell ne savlada šest osnovnih. Posudio je Thissellu snimke dobro poznatih Sirenaca kako razgovaraju u raznim raspoloženjima i uz različitu pratnju, tako da bi Thissell mogao naučiti melodijske konvencije trenutno u modi i usavršiti se u suptilnostima intonacije, različitim ritmovima, kontraritmovima, složenim ritmovima, nagoviještenim ritmovima i zadržanim ritmovima. Kershaul je tvrdio da je sirenska glazba fascinantna za proučavanje i Thissell se složio da taj predmet još ni izbliza nije istražen. Četvrttonsko ugađanje instrumenata omogućivalo je upotrebu dvadeset i četiri tonalitete pomnoženih sa pet skala u općoj upotrebi, a rezultat su bile stotinu i dvadeset različitih skala. Kershaul je ipak preporučio Thissellu da se usredotoči na učenje osnovnih tonaliteta svakog instrumenta koristeći samo dvije skale.

Bez nekog važnijeg posla u Fanu, osim tjednih posjeta Mathew Kershaulu, Thissell je odveo kuću-brod osam milja južno i ukotvio je u zavjetrini stjenovita rta. Da nije bilo stalnog vježbanja, ovdje bi Thissell vodio idiličan život. More je bilo mirno i kristalno bistro; obala, obrubljena sivilom, zelenilom i tamnoljubičastom bojom šume, nalazila se blizu ako je želio protegnuti noge.

Toby i Rex imali su prostorije u prednjem dijelu, a Thissell je ostale prostorije imao za sebe. S vremena na vrijeme zabavljao se idejom o trećem robu, možda mladoj ženi, da doda šarma i veselja društvu, ali ga je Kershaul odgovorio, bojeći se da bi intenzitet Thissellove koncentracije mogao opasti. Thissell se nevoljko složio s time i prionuo učenju šest instrumenata.

Dani su brzo prolazili. Thissellu nikako nisu dosadili sjajni prizori zore i zalaska sunca: bijeli oblaci i plavo more u podne; noćno nebo rasvijetljeno sa dvadeset i devet zvijezda Roja SI-715. Tjedni izlet u Fan smanjivao je dosadu. Toby i Rex nabavljali su hranu; Thissell je posjećivao raskošnu kuću-brod Mathew Kershaula radi poduke i savjeta. I tada, tri mjeseca nakon Thissellova dolaska, stigla je poruka koja je potpuno poremetila rutinu: Haxo Angmark, ubojica, agent-provokator, okrutna i lukava zvijer, stigao je na Sirenu.

Zadržati i zatvoriti tog čovjeka! glasilo je naređenje. Pažnja!

Haxo Angmark vrlo je opasan. Ubiti ga bez oklijevanja!

Thissell nije baš imao kondicije. Trčkarao je pedesetak metara dok se niie zadihao, a onda je počeo hodati: između niskih brežuljaka okrunjenih bijelim bambusom i crnom velikom paprati; preko livada žutih od travnatog oraha, kroz voćnjake i divlje vinograde. Dvadeset minuta je prošlo, dvadeset i pet: s težinom u želucu Thissell je znao da je prekasno. Haxo Angmark se spustio i možda već prolazi ovim putem prema Fanu. Ali putem je Thissell sreo samo četiri osobe: dječačića u lažno-divljoj maski Otočana Alka; dvije djevojke sa Crvenom Pticom i Zelenom Pticom; čovjeka maskirana kao Šumskog Vilenjaka. Prilazeći čovjeku, Thissell naglo stane. Da li je to možda Angmark?

Thissell smisli varku. Hrabro priđe čovjeku i zagleda se u odurnu masku. — Angmark — poviče jezikom domovinskih planeta — uhapšen si!

Šumski vilenjak zurio je ne razumijevajući i ponovo krene svojim putem.

Thissell se postavi ispred njega. Posegne za gangom, a onda se sjeti konjušareve reakcije i umjesto toga zasvira na sachinku: — Putuješ putem iz svemirske luke — zapjeva. — Što si vidio ondje?

Šumski Vilenjak zgrabi ručni rog, koji se koristi za ruganje protivniku na bojnom polju, za dozivanje životinja, a ponekad za pokazivanje grube i čvrste okrutnosti. — Gdje putujem i što vidim tiče se samo mene. U stranu stani ili ću ti na lice nagaziti. — Zakorači naprijed i da Thissell nije skočio u stranu, Šumski Vilenjak bi možda ispunio svoju prijetnju.

Poslije povlačenja Thissell je ostao zureći. Angmark? Vjerojatno nije, s takvim sigurnim rukovanjem ručnim rogom. Thissell je oklijevao, a zatim se okrenuno nastavio svojim putem.

Stigavši u svemirsku luku, otišao je ravno u ured. Teška vrata bila su odškrinuta; kad se Thissell približio, na vratima se pojavi čovjek. Nosio je masku od tamnozelenih pločica lisku na, plavo lakiranog drveta i crnih pera — Jezerska Ptica.

— Ser Rolver — vikne Thissell zabrinuto — tko je izišao iz Carina Cruzeira?

Rolver je dugo promatrao Thissella. — Zašto pitaš?

— Zašto pitam? — začudi se Thissell. — Zacijelo si vidio svemirogram koji sam primio od Castel Cromartina!

— Oh, jesam — reče Rolver. — Svakako. Naravno.

— Dobio sam ga tek prije pola sata — reče Thissell ogorčeno.

— Stigao sam što sam brže mogao.Gdje je Angmark?

— Pretpostavljam da je u Fanu — reče Rolver. Thissell tiho prokune: — Zašto ga nisi zadržao, zaustavio na neki način?

Rolver slegne ramenima: — Nemam ovlaštenja, želje ni mogućnosti da ga zaustavim.

Thissell se borio protiv svoje zlovolje. Hladnim, proračunatim glasom reče: — Na putu sam susreo čovjeka s prilično sablasnom maskom — tanjuraste oči, crvene rese.

— Šumski Vilenjak — reče Rolver. — Angmark je donio masku sa sobom.

— Ali svirao je ručni rog — prosvjedovao je Thissell. — Kako bi Angmark…

— Sirena mu je dobro poznata; proveo je pet godina u Fanu.

Thissell zlovoljno progunđa. — Cromartin to nije spomenuo.

— To svi znaju — reče Rolver slegnuvši ramenima. — Bio je trgovinski zastupnik prije Welibusa.

— Jesu li se on i Welibus poznavali?

Rolver se kratko nasmije: — Naravno. Ali nemoj sumnjati u jadnog Welibusa, najviše što je učinio je namještanje računa; uvjeravam te da nije drug s ubojicama.

— Govoreći o ubojicama — reče Thissell — možeš li možda posuditi kakvo oružje?

Rolver ga začuđeno pogleda. — Došao si ovdje da savladaš Angmarka goloruk?