Merjem Jolač - Ona koja otvara puteve. Dio 2

© Merjem Jolač, 2021

ISBN 978-5-0053-7024-2 (т. 2)

ISBN 978-5-0053-6570-5

Created with Ridero smart publishing system

“ON, koji otvara puteve, ili Bog je Ljubav’…

Knjiga za obuku onih, koji žele da prate put svog srca.

* Sva podudaranja imena i prezimena sa stvarnim ljudima su slučajna,

a događaji su izmišljeni.

Muškarace!

Čuješ li me?!

Danas se obraćam tebe i tvojm snažnim rukama, koji ste obnovili tvoj rodni dom u Gomilici, na mestu porušene kuće tvojih roditelja u ratu u Bosni i Hercegovini, gde ti sada bacaš drva u kamin, sklopljene ovim rukama, da svi budu topli!

Ove su ruke prigrlile voljenu ženu, majku tvoje troje djece, koju danas odgajaš!

Slušaj me danas!

Od sada, uz dopuštenje Svemogućeg, zabranjujem ti da tim rukama počinite bilo kakvo nasilje, što izaziva strah i rat u srcima i dušama živih ljudi!

I dopuštam ti da voliš i zaštitiš, jer su ti ruke pružene od strane Uzvišenog za zaštitu, stvaranje i ljubav!

Budi Svjetlost i tada će tvoja Žena uvijek biti Ljubav i balzam tvojoj Duše!

– Želim da se udaš za mene. Znaš kako se osjećam prema tebe. – Sulejmanov prijatelj me zapanjio svojim prijedlogom. – Kad ćemo se venčati, Marija?

– Smeješ se?

– Samo pomisli, Sulejman je već star, imaće 50 godina. A ja imam 38, vidi. – Hussein je prilično opisao rukama oko tijela.

– Ne, ovo pitanje je zatvoreno, znaš, Hussein. Takođe, u životu ne koristim alkohol i cigarete.

– Nisi u prava. Sulejman puši, znaš.

– Ne želim razgovarati o tome. Jučer smo se posvađali s njim nakon sudskog ročišta u utorak. Ponovno je vikao da će me natjerati da ga “pojedem …o” … Do sada mi ne može oprostiti sramotu.

Dijalog iz čuvenog “Pasjeg srca” Mihaila Bulgakova:

– Želim da vam predložim, – ovde je jedna žena izvukla iz njedara nekoliko sjajnih i mokrih časopisa, – da uzmete nekoliko časopisa u korist dece Nemačke. Komad od pedeset kopejki.

“Ne, neću”, kratko je odgovorio Filip Filipovič, pogledavajući postrance časopise.

Potpuno iznenađenje izraženo je na licima, a žena je prekrivena cvijetom brusnice.

– Zašto odbijaš?

– Ne želim.

– Ne saosećate sa decom Nemačke?

– Suosjećam.

– Da li žalite za pedeset kopejki?

– Ne.

– Pa zašto?

– Ne želim.

I zašto se profesor Preobraženski odjednom zainteresirao za psihologe?

Jer je nesumnjivo bio inteligentna osoba i znao je osnove asertivnog ponašanja.

Asertivno ponašanje mnogima bi nam olakšalo život, pogotovo kad je toliko ljudi u blizini koji se žele popeti na vrat svog susjeda i objesiti noge, bilo da su opsesivni prodavci u trgovinama, lijene kolege na poslu, uvijek bockaju nos, komšije itd. itd. itd. U isto vrijeme, uopće nije potrebno da bilo tko od njih bude bezobrazan! Morate saviti liniju ne samo kruto, već i graciozno – prema svim psihološkim pravilima!

Izraz “asertivnost” potiče od engleskog glagola “tvrditi” – insistirati na svom, tvrditi, održavati svoja prava. Asertivno ponašanje odnosi se na pozitivno ponašanje cijele osobe koja poštuje sebe i druge, razumije, sluša i pokušava postići radni kompromis. Ovo je manifestacija ljubazne upornosti, sposobnosti osobe da se ponaša samopouzdano i dobroćudno; zastupaju svoja prava na konstruktivan način, pokazujući poštovanje drugih; dok preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje. Kao dijete svi smo naučili lekciju “kako se ponašati”. Neko ima tu neupitnu poslušnost, ispunjavanje svih uputstava roditelja, dok je drugi naučen da postiže, ide ka cilju, ne da se uvrijediti. Međutim, da li su istovremeno poštovali vaša prava, jesu li uzeli u obzir vaše mišljenje? Nema mnogo ljudi koji znaju kako da poštuju svoje dijete. Vole, brinu se, brinu, ali s poštovanjem je teže. Obrasci ljudskog ponašanja izuzetno su slični odnosima dijete-roditelj. Roditeljstvo je naporan posao. Roditelji se trude za dobro djeteta, često ga učeći da bude pasivan ili agresivan, da nauče manipulirati. Naučili smo lekcije iz djetinjstva i nastavljamo se ponašati na uobičajeni način. U bilo kojoj situaciji odabiremo određeni stil ponašanja – i u velikoj mjeri o tome ovisi dobiveni rezultat. Možemo se ponašati pasivno – to jest, ne ostvariti svoja prava, izbjeći sukobe, pokoriti se odlukama drugih i kao rezultat toga izgubiti kontrolu nad onim što se događa. Možemo se ponašati agresivno – tj. Žuriti prema problemu poput embrazure, zahtijevati sve odjednom, nametati svoje mišljenje, zanemariti interese drugih, biti bezobrazni, neprijateljski raspoloženi i nepredvidljivi. Inače, pasivno-agresivno ponašanje nije neuobičajeno. Za takve kažu “u mirnim vodama ima vragova”. “Pasivni agresori” imaju tendenciju da gomilaju pritužbe i potajno grade i provode planove za osvetu. Pasivna agresija može se izraziti odbijanjem da se udovolji zahtjevu, nečinjenjem ili otvorenom sabotažom. Obično se ljudi s niskim samopoštovanjem ponašaju agresivno ili pasivno, a obje ove pozicije očito gube. Kada manipulira, osoba djeluje prikriveno, ne izjavljujući izravno svoj cilj, ali istovremeno provocira drugog da počini čin koji mu je potreban. Isto tako, malo dijete koje se osjeća krivim za svoje roditelje zbog toga što “ne ispunjavaju očekivanja” postaje tužno i nesretno, zbog čega roditelji rodite naklonost prema njemu.

Ali postoji i treća varijanta ponašanja – asertivnost, “zlatna sredina” između pasivnosti i agresije. Odredite vrstu ponašanja.

U osnovi, vi branite svoja prava, izražavate svoje misli i osjećaje direktno, iskreno i otvoreno na načine koji poštuju prava drugih.

Asertivna osoba djeluje bez nepotrebne brige ili krivice. Asertivni ljudi poštuju sebe i druge ljude i odgovorni su za svoje postupke i svoje izbore. Razumiju svoje potrebe i otvoreno i direktno traže ono što žele. Kad ih odbiju, mogu se osjećati tužno ili frustrirano, ali njihova slika o sebi nije zamagljena. Ne oslanjaju se previše na odobravanje drugih ljudi i osjećaju se sigurno i sigurni u sebe. Asertivni ljudi pokazuju drugima kako bi željeli da se prema njima ophode. Oni su sami sebi dovoljni.

………………………………………………………………………………………….